Aktualno

I duže bi bilo kratko

11.12.2010. @ 21:44 Muzika. hr

Prvi bi on rekao, naravno u pjesmi, da iz daleka sve izgleda drukčije, ako ne vidiš nekoga dugo udaljiš se, sjećaš ga se sve rjeđe, pa na kraju zaboraviš.

Ali opet, ako je to što ste dijelili ikad vrijedilo, dovoljno je samo nekoliko pravih riječi kao: "Dobro večer Dalmacijo. Dobro večer Splite. Takvog te pamtim. Odluči se već jednom, da li si grad ili praznik" i sve opet dođe na svoje. Upravo tim riječima u petak navečer Đorđe Balašević obratio se svojoj publici u potpuno ispunjenoj Spaladium Areni i u trenu je nestao taj dugogodišnji jaz i oni su opet bili jedno.

/ foto: Matea Biloglav

Đole je oduvijek, a to je sad već jedna mala vječnost, dobar u tom 'fazonu' podilaženja publici. On vrhunski zna tu igru riječi i jednostavno osvoji na prvu i zanese na najmanje četiri sata. Spustimo šešir jer malo je toga što može iznova i stalno zanijeti na tako dugo. Dobro, ne računam prvu ljubav, ona kažu, može zanijeti za čitav život. Pričam vam što čujem, a ako su lagali mene i ja lažem vas!

Parafraziram i citiram, da, i vjerojatno ću to ovdje činiti često jer trenutno mislim da taj čovjek ima monopol na sve pitke dosjetke ovog dijela svemira. Barata on s tim stihovima tako da bi najradije takvu patetiku dobrovoljno naručio sebi pa ne čudi da je toliko hitova iza njega. Upravo toliko hitova da je koncert trajao i duže, bio bi kratak.

Stari mornar i Panonska mornarica uplovili su tu večer u svoju glazbu s pjesmom "Noć kad sam preplivao Dunav", čistim asom. A odmah zatim već s drugom pjesmom "Neki novi klinci" potpuno predali publici meč. Očekivao se to, molio je Đole pomoć prije: "Malo se resetujem. Mator sam, memory full. Ispravite me, ja sam tu samo da započnem pesme...", a dobio je puno više jer binu su zasuli s par mandarina i hrpom plišanih zečeva, znate već zbog čega. Zbog stihova!

Posebno istaknuti nešto tu je teško, još teže je istaknuti sve jer možda njegovi koncerti nisu najbolji, ali su svakako najljepši, a teško je s ljepotom kad je velika, lako ti izmiče. No nizala je mornarica hitove, durove je naglašavala žicama. Žicama su opleli set 'čardaš' pjesama "Otilia", "Devojka sa čardaš nogama", "Slabo divanim mađarski", "Anita", "Poslednja nevesta", kojima su najviše razveselili noge i ruke. Ah ta violina, moraš je voljeti! A molovi, što s molovima? Molovi su bili rezervirani za puhača, klarinet, saksofon, biraj! Raznježili bi grud, nakrivili glave i zamutili pogled svaki put, bilo kojem pjesmom "Provincijalka", "Nedostaje mi naša ljubav", "D mol", "Bezdan"...

Mjera i izmjena laganog i brzog bila je taman, stara je to škola, znaju oni. A približili su se publici još više s trikova par, Nikša Bratoš s gitarom kad se svirao "Boža zvani Pub" i u još nekim pjesmama. Zatim, prilagodio je Đole i neke stihove za Split: "Da mi je još jedared Rivom pasati, pa na svoje stare tragove nabasati. Sedamsto tri kilometra od Dunava do Supetra. I onda, strašni korak, dva do nje, nikad jato zvezda vrh Komiže, nikad nije prišlo bliže, ni posle ni pre".

Pokazao je i mali dio filma "Kao rani mraz" poprativši ga komentarom da nije to film to je samo najduži spot za pjesmu i opet se vratio onom što najbolje zna, pjesmi.

Publika je znala sa Đoletom pjevati sve, na njegovo iznenađenje jer ovu publiku su većinom činili neki novi klinci, a 'neke pjesme su starije od njih. Ej, vi iz 1979. kako se usuđujete samo biti tako stari već', nije propustio reći im. Voli Đole reći sve, ne voli on šutjeti sa svojom publikom, a niti publika ne voli njegovu šutnju, pa navikao ih je na priče. Začaran su oni krug.

Vraćala se mornarica na vez nekoliko puta, u to se nije niti sumnjalo. Bisevima su osvijetlili one skoro najstarije pjesme: "Slovenska", "Prava ljubav", "Život je more", "Jesen stiže dunjo moja". Divno je to kako ih on i danas pjeva istim žarom, nemoguće je pomisliti da će mu to dosaditi ikad.

Zar nije to čista ljubav, bezuvjetna veza, a mogli su se dosad izlizati nebrojeno puta?! Pošarali su biseve i novijim pjesmama "Divlji Badem", "Noć kad je Tisa nadošla", "Remorker", "Portret života mog", a za sam kraj, samu ultimu (iza njih definitivno nema više, naglasili su) odsvirali su "Ne volim januar", "Slow Motion" i otišli s "Odlazi cirkus".

Tada su zaista, nakon četiri sata dobrih emocija upaljena svjetla Arene, ali 'Pričaće deca o svetlima Arene', ta večer definitivno nije bila 'samo fol', Dorđe Balašević i Split voljeli su se javno, a sljedećae luka za ljubav je Zagreb 18. prosinca.

Izvještava: Maja Biloglav

Izvještaji