Aktualno

'Ajmo umrijeti zajedno

2.12.2010. @ 16:07 Lana Bunjevac

Ostala sam dužna izvještaj s White Lies još s prošlogodišnjeg Sziget festivala, kada smo uslijed velike navale na šator u kojem su nastupali bili prisiljeni ostati vani, a iako zvuči nevjerojatno, uspjela sam ih pogledati tek iz četvrtog pokušaja, u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Naime, 'loša karma' pratila me s White Lies još dva puta nakon toga: rasprodani koncert u bečkoj Areni u studenom 2009. bio je otkazan (kao i cijela turneja) zbog problema s glasnicama pjevača Harrya McVeigha, a na 'zamjenskom' koncertu u veljači ove godine otišli su sa stagea nakon svega pet pjesama, zbog bolesti basista Charlesa koji je negdje pokupio virusnu infekciju.

/ foto: Ivan Bilobrk

U doba kada im je izašao prvi album, u ožujku 2009., White Lies slovili su za jednu od najvećih novih otočkih nada, što osim 'pumpanja' britanskih medija, mogu zahvaliti i rastućem trendu popularnosti bendova koji svoj zvuk baziraju na miksu post-punka, synthesizera i ostavštine zvuka Joy Division, za čijeg su se najozbiljnijeg aspiranta 'natjecali' zajedno s Editorsima.

Sinoćnji koncert počeo je u najavljeno vrijeme (22:30) i to pjesmom "A Place To Hide" koja možda i najbolje predstavlja gore spomenuti zvuk, a prije svega se to odnosi na klavijature, tako očito 'posuđene' upravo od Joy Division. U uvodnom dijelu našao se još i prvi, do sada i najveći hit benda "To Lose My Life", a među pjesmama s novog albuma (a odsvirali su gotovo sve, točnije osam od ukupno 10) najviše šanse da ga naslijedi ima prvi nadolazeći singl i pjesma za koju je već napravljen i videospot - "Bigger Than Us".

Proširena postava (na turneji ih prate i klavijaturist te dodatni gitarist) potom je ispucala sve ostale pjesme koje ne ulaze u kategoriju hita, presječene baladnom "Unfinished Business", da bi sve kulminiralo brzopoteznim bisom i završnom "Death".

White Lies uživo ne zvuče tehnički loše, kratkoću nastupa ne smijemo im zamjeriti (ipak imaju samo dva albuma), ali njihova ljubavna patetika ("If you tell me to jump then I'll die") i flert sa smrću ("Let's grow old together and die at the same time") previše me podsjećaju na filmove vampirske tematike koji su u proteklih godinu dana zaludili pretežno tinejdžerski svijet (usput, pjesma "To Lose My Life" bila je i promo-pjesma za američku TV seriju "The Vampire Diaries").

Da ne bi bilo zabune, apsolutno mi je drago što su nas posjetili u vrijeme kada su u naponu snage i vrlo aktualni, samo što je činjenica da svoju slavu baziraju na nekoliko instant-hitova kojima recikliraju glazbenu prošlost, ali nedostaje im nešto ''bigger than that''. Guilty pleasure tu i tamo? Zašto ne. Umrijeti zajedno u dvadesetima? Molim vas, nemojte, ima još puno dobrih koncerata koje valja pogledati...

Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji