Recenzije

The Thermals se ohladili

2.12.2010. @ 16:54 Ivan Kišić

Pop-punk je neugodno ime za žanr u kojem je moguće u istu košaru ubaciti Blink 182 i Green Day s Bad Religion ili NOFX. Bez da diskriminiram jedne ili druge, postoji očita razlika između intelektualnog i politički nabijenog punka Grega Graffina i vječitih adolescenta iz Blinka.

The Thermals su počeli kao klasični indie-rock/punk bend, a svako novo izdanje im je bolje producirano, ispolirano i... mekše. Ipak, gitara je ostala stalno obilježje benda tako da im je kompletna diskografija ispunjena odličnim riffovima i melodičnim dionicama, što su i dokazali na svojim nastupima u Zagrebu.

Jedan od njih, onaj u ljeto 2009., ostao mi je u odličnom sjećanju kao jedan od najdražih koncerata, kao i njihov tada već tri godine star album "The Body, the Blood, the Machine", polukonceptni album o mladom paru koji pokušava pobjeći iz SAD-a kojima vlada fašistička kršćanska hunta. Odličan album kojeg je producirao Brendan Canty iz Fugazija pokazao je da Hutch Harris može biti odličan skladatelj, a sam bend da ima potencijala postati nešto više.

To se nažalost nije dogodilo i bend je omekšao svoj stav i pristup tako da je "Now We Can See" iz prošle godine prešao više na melankoliju, ljubavne teme i žalopojke za prošlim danima. "Personal Life" nastavlja taj trend.

Pjesme su sporije i bez hookova kakve smo prije imali priliku čuti, no gitara je i dalje u prvom planu, kao i Hutchev prodoran i karakterističan glas.

Nemojte me krivo shvatiti, The Thermalsi su još uvijek za klasu brži, glasniji i pametniji od prosječne rock pjesme 2010., no oni više nisu u garaži, glazba im više nije buka i punk ćete ovdje tražiti povećalom. Ipak, album je solidna kolekcija modernih ljubavnih pjesama, ne toliko u ljigavom 'ono ona tebe voli ti nju voliš' smislu kako je to objasnio Edo Maajka, nego više o odnosima, vezama i introspekciji. Nažalost ima i suprotnih primjera - "Your Love Is So Strong" ili "Only For You".

Kao što mu i ime kaže, album je zaista osoban, možda čak i kronologija neke veze. Od početka ("I'm Gonna Change Your Life") do prvih svađa ("I Don't Believe You" ujedno i prvi singl s albuma) i zaključne "You Changed My Life".

Iako ne previše pamtljive, neke pjesme imaju zanimljive riffove: već spomenuta posljednja pjesma i "Not Like Any Other Feeling" imaju sličnu prodornu gitarističku dionicu, a upravo takvi trenuci ostaju najpamtljiviji segmenti albuma.

Da se radi o nekom drugom bendu, ovaj album bi možda imao pola zvjezdice veću ocjenu, no nakon političkih stihova o atentatima, svastikama i novom poretku na pretprošlom albumu teško mi je probaviti "Your love is the seed / it's the promise I need".

Odrasli su, smirili se? Možda je samo faza? Možda sam razočaran zbog očekivanja, a ne samog albuma? Kao fan The Thermalsa ovaj album mi nije sjeo, no casual slušateljima trebao bi dobro popuniti rupu u ponudi rock bendova koji se tog žanra i svojih gitara ne srame.

Albumi