Aktualno

Veličanstveni Balaševićev panonski swing

29.11.2010. @ 09:17 Stjepan Vrečko

Đorđe Balašević i njegova Panonska mornarica spustili su 28. studenog prvo od svoja tri sidra: te je nedjelje njihova luka bila Dvorana Gradski vrt u Osijeku.

Tri puta su ga zvali na bis, a on se čudio i pitao "Šta ću vam ja?". Zapravo, bilo je dovoljno da je samo prisutan, jer je više od 6.000 tisuća ljudi u tri i po sata zborno otpjevalo 40 pjesama ne ispustivši ni stiha. Bio je to jedan od onih koncerata koji se ne prave za publiku, već s publikom, a nema ljepše i lakše kemije kada na pozornici stoji legendarni novosadski kantautor Đorđe Balašević. I kada je od posljednjeg osječkog koncerta prošlo osam godina.

Malo je izvođača koji mogu na istom mjestu u isto vrijeme okupiti tako šaroliku publiku, ne samo po godinama, već i po svjetonazoru; teško je da ih veže bilo što drugo i teško da bi oko bilo čega našli zajednički jezik da ne postoji jedna jednostavna riječ; dovoljno je reći samo - Đole.

Đorđe Balašević jedan je od onih izvođača čije pjesme u suštini obiluju patetikom za koju će vam zdrav razum reći da ih treba izbjegavati, ali kada ih ispjeva neponovljivom toplinom i tim vrhunskim, samo njemu svojstvenim nehajnim pristupom (mnogi su ga neuspješno pokušali imitirati i ispadali smiješni i umjetni), nema te osobe kojoj srce neće zatitrati. Jasno, okidač će za svakoga biti drugačiji.

A Balašević je majstor od glave do pete, čarobnjak koji je u stanju svojim igračkama-riječima isporučiti čitavu lepezu ljudskih osjećaja u jednoj jedinoj pjesmi. Još je k tome i vrhunski stand-up komičar, ali i majstor povezivanja veselih i sjetnih pjesama koje se isprepliću poput valova kojima plovi njegova Panonska mornarica čvrsto držeći svoj kurs.

Nakon klasičnog benda i intimnih monodrama uz pratnju klavira, Balaševićeva novo-oformljenja Mornarica sedmeročlani je tamburaški sastav pojačan klarinetom/saksofonom, bubnjevima, basom/akustičnom gitarom, harmonikom, klavirom i violinom. Ne samo da članova ima dovoljno da zbilja upravljaju nekim brodom, već njihove izvedbe vraćaju vjeru u instrumente i žanr koji su mnogi isprostituizirali pokušavši ga prodati kao 'autentičan'.

Zvuk ravnice, skovat ćemo novi ad-hoc glazbeni žanr i nazvati ga Pannonian Swing, nikada nije bio iskreniji, izvorniji i neposredniji nego u ovom Balaševićevom aranžmanu (Zvonka Bogdana ćemo izuzeti iz ove priče). Kratko i jasno, Đole je pogodio dušu jedne čitave regije.

Teško je to predočiti nekome tko ne dijeli isti senzibilitet, kolorit i obje medalje života u ravnici, ali onoga trenutka kada su tamburaši krenuli u prearanžiranu "Lepu protinu kći" slike su se nizale same od sebe i pjesma - za koju mislite da je znate - dobila je novo, veličanstveno ruho, a vi ste je čuli prvi put.

Jednako tako, teško je zamisliti koncert na kojem primaš Zoran Bugarski solažama doživljava ovacije uvijek rezervirane za majstore električne gitare, kao i da postoji violinist koji može prikladno zamijeniti opravdani izostanak Ignaca Šena. Može ako se zove Gyula Toll i ako mu je u rodu.

Nakon otvaranja s pjesmama "Panonski mornar" i "Neki novi klinci" (na pozornicu je iz publike bačeno 6-7 plišanih bijelih zečeva, a njihov je broj uspio omesti i samog Balaševića), iznenađenje je bila "Boža zvani Pub" kada se električne gitare prihvatio 'gusar' Nikša Bratoš. Po skromnom mišljenju potpisnika ovih redova, na ovim prostorima ne postoji bolje napisana pjesma s tehničke strane.

Uistinu je svatko mogao pronaći svoga favorita i ne zamjerati na eventualnom izostavljanju nekih. Bilo je pregršt iznenađenja, a one stare, željno iščekivane stvari novim su aranžmanima uvjerljivo dobile na težini, baš poput sparine koja pritisne ravnicu ljeti i tuge koja udari u zimu.

Balašević će svoju plovidbu nastaviti u Splitu (10.12.) i Zagrebu (18.12.), no teško da će uspjeti ponoviti osječku publiku. Bez namjere bilo kakvog lokal-patriotizma, Osijek i Novi Sad, reći će to i Đole, dva su zrcalna grada, svaki sa svojom rijekom koja teče zajedničkom ravnicom. A pjesme će ionako uvijek naći put do ljudi...

Set-lista:
Panonski mornar
Neki novi klinci
Ćaletova
Eleonora
Stih na asfaltu
Boža zvani Pub
Ljerka
Još jedna pesma o maloj garavoj
Miholjsko leto
Lađarska serenata
Galicija
Mirka
Namćor
Provincijalka
Nedostaje mi naša ljubav
Otilia
Devojka sa čardaš nogama
Slabo divanim mađarski
Anita
Poslednja nevesta
Čivutski vrt
Priča o Vasi Ladačkom
Bezdan
D-mol
Ringišpil
Aco braco
Sin jedinac
Naposletku

- bis#1 -
Slovenska
Svirajte mi "Jesen stiže, dunjo moja"
Život je more
Lepa protina kći
Neko to od gore vidi sve
- bis#2 -
Prva ljubav
Ljudmila
Remorker
- bis#3 -
Portret mog života
Ne volim januar
Slowmotion
Odlazi cirkus

Izvještaji