Aktualno

U Atomskom skloništu je spas od velike posljednje racije

28.11.2010. @ 21:18 Muzika. hr

Hladnu subotnju večer 27. studenog zagrijala je rock trijada u zagrebačkom Boogaloou. U Zagreb grad nakon dugih sedam godina vratio se jedan od najutjecajnijih bendova ex-yu scene - Atomsko sklonište.

/ foto: Tina Črnko

Timing je za stare i mlade rockere bio i više nego pogodan s obzirom da apokaliptični tekstovi glavnog liričara benda Boška Obradovića nakon 30 godina dobivaju na težini. U poplavi baba Vangi, vidovitih Milana i inih Atomsko sklonište se istaknulo kao pravi proročki bend.

Nažalost, tek se manji broj istinskih zaljubljenika odlučio uputiti prema klubu. Da li je razlog prohladno vrijeme, česte svirke Atomaca na gitarijadama ili jednostavno nezainteresiranost prema 'krnjoj' postavi benda, ne znam. No, sasvim je sigurno da je poluprazni/polupuni (kako hoćete) Boogaloo dao sve od sebe.

Rubikon

Rock večer je otvorio zagrebački Rubikon koji je promovirao prvijenac "Savjest". Karakteriziraju ga socijalno angažirani tekstovi upakiran u prljavi rock'n'roll premazan melodioznošću Prljavog kazališta. Tek nekolicina znatiželjnika popratila je njihov nastup u kojem je cameo-ulogu imala i simpatična djevojka na back-vokalu.

Baltazar

Nakon Rubikona na sceni se pojavio Baltazar koji je najavljen kao poseban gost. Ovaj bend svira moderni rock spojen s masnim riffovima '70-ih. Tako mladi sastav iznenađujuće je uigran kao što i imponira 'stage-presence' frontmena. Iako je izvedba bila na razini nije me se dojmila.

Oko 23:30 na pozornici se pojavilo Atomsko sklonište predvođeno Brunom Langerom te Rankom Svorcanom na gitari i Nikicom Durakovićem na bubnjevima. Većina će reći da bend bez Đosera, Gužvana, Širole i tekstopisca Obradovića nije isti, no Langer je hrabro nastavio dalje ne dopustivši da se hitovi poput "Treba imat dušu" i "Djevojka broj 8" slušaju samo na nosaču zvuka.

Očekivano, koncert je u već popunjenijem Boogaloou obilovao rock klasicima. Pozorno slušajući tekstove s odmakom od 30 godina otkad su nastale, shvatio sam da su Atomci bili daleko ispred svog vremena. Teme s lajtmotivom rata, gladi i uništenja dobivaju svoj puni smisao u vremenu kad Sjeverna Koreja sa Zapadom vodi drugi hladni rat.

Bruno Langer & Atomsko sklonište

Posebnost ovog neobičnog benda me zaintrigirala da s velikim zakašnjenjem prisustvujem koncertu. U vrijeme originalne postave Atomci su imali 'underground' status jer su rijetko nastupali što je u jednu ruku uvjetovala i bolest Serđe Blažića.

S "U vremenu horoskopa" započelo je apokaliptično putovanje, nizali su se 'evergreeni' "Dok se tvoje tijelo vidi", "Čedna gradska lica"... Već u prvom dijelu koncerta Atomci su publici poklonili "Treba imat dušu" i "Ne cvikaj generacijo", a uslijedile su "Umro je najveći mrav", "Olujni mornar", "Ljubomora", "Rahela" i "Johny".

Novi jazz aranžman dobila je "Pomorac sam majko", a ne moram napominjati da su svaku pjesmu svi zdušno pjevali. Za kraj koncerta Langer i co. odsvirali su baladu "Bez kaputa", "Paklene vozače", "Extrauterinu" te "Djevojku broj 8" i "Žuti kišobran" ili u nas poznatiju kao "Vaginalna manipulacija".

Na oduševljenje pristunih na bisu su uz Svorcanov gitaristički i vuvuzela (!) solo još jednom otprašili "Treba imat dušu" i "Ne cvikaj generacijo".

Atomci su u tih sat i pol pružili sklonište svima koji su, makar nakratko, željeli pobjeći od današnjeg društvenog jada, ali kako su stvari krenule takvo utočište moglo bi uskoro postati naša stalna adresa prebivališta.

Tekst: Luka Vuletić
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji