Aktualno

Blues iz Petrovićeve klijeti

27.11.2010. @ 14:09 Zoran Tučkar

Zagrebačka promocija novog Golubanovog albuma "200$ SUN Memphis Album" nije održana po sunčanom vremenu (kako bi to ime SUN sugeriralo), nego u jednu mrzovoljnu kišnu, snježnu i nadasve bljuzgovitu večer.

Ali ipak toploj i intimnoj atmosferi kultnog BP Cluba koji je za ovu priliku odlično 'odglumio' pravu zagorsku klijet. Album je sniman u studiju Sun u Memphisu za 200 dolara (otud i ime), a na CD-izdanju tog albuma nalazi se i dokumentarac koji je inspirirao Golubana na snimanje ovakvog albuma.

/ foto: Zoran Tučkar

Publici se predstavila i Queen of Sabe, a sam Goluban je svoj nastup podijelio na dva dijela: prvi dio uglavnom Goluban solo s usnjakom, glasom i ritmom nogu, a drugi s svojim bendom Little Pigeon's ForHill Blues.

U prvom su dijelu dominirali novi komadi s novog albuma, u izvedbi Golubana u pratnji ritam-mašine s kojom najdulje surađuje – vlastitih nogu. "Amazing Grace" bila je prva na repertoaru zagorskog bluesera, a onda su slijedile i "Grabrovec Tennesse", "Rakija Song" i druge, a na kraju prvog dijela Golubanu je pomogao pijanist Jura Vugrek.

Golubanovi nastupi plijene pažnju zbog energije, šarma i duhovitosti: prije svake pjesme koju izvodi Goluban će publici podastrijeti iscrpnu, ali vrlo zabavnu genezu nastajanja te pjesme (blues je glazba ceste i lutalica, jel'?), a publika će njegov šarm, spontanost i duhovitost uglavnom nagrađivati pljeskom.

U drugom dijelu se na scenu penje Golubanov prateći bend, Little Pigeon's ForHill Blues. U pratnji basa, bubnja, klavira te Golubanovog usnjaka, izvedbe su dobile najviše na dinamici i na energiji. Goluban i prateća trojka doista mogu sve sa instrumentima osim pojesti ih, a mogućnosti komunikacije s publikom se proširuju u neslućene visine.

Tako će u jednom momentu bubnjar i basist se namjerno zezati s publikom, pa umjesto predviđenih solaža ponuditi rudimentarna i početnička glazbena rješenja – sve u cilju izazivanja početnog šoka i nevjerice, a onda smijeha.

Od izvedenih pjesama, posebno su se isticale ljupke i pomalo krhke verzije "Šerif Marko" i "Mr B.". Neizostavne će biti i pjesme o vlakovima: uostalom, velik dio Zagoraca je dekadama radio na željeznici: tijekom osam sati radnog vremena Zagorci su popravljali lokomotive i vagone, a prije i poslije posla bi te iste vlakove iskušavali kako idu, s obzirom da bi ih zagorski cugovi vozili natrag s posla doma. "Brzi vlak" je posvećen Ivici Kosteliću, a "Vinski vrh" vinariji u Hrašćini.

Cijela večer je ostavila na posjetiteljima širok osmijeh na licu koji se teško skidao čak i na vanjskom depresivnom miksu kiše i snijega.

Izvještaji