Aktualno
Upozorenje: ovo je izvještaj s Adama Lamberta!
24.11.2010. @ 15:03
Adam Lambert
| Datum i vrijeme: | ponedjeljak, 22.11.2010. 20:00 |
| Mjesto održavanja: | WUK, Beč |
Upozorenje: sljedeći reci mogli bi uznemiriti dušebrižnike, potaknuti na amoralno djelovanje i kontaminirati puristička, ekskluzivna načela pojedinaca zbog neprimjerenog, provokativnog, kontroverznog i eksplicitnog sadržaja.
Ni najveće zvijezde današnjice nisu uspjele albumom prvijencem krenuti na put oko svijeta s rasprodanom turnejom koja svoj uspjeh unatoč fascinantnoj globalnoj internetskoj komunikaciji može zahvaliti prvenstveno vokalnim sposobnostima i teatralnoj pojavi Adama Lamberta.

Na popisu od 113 gradova, 22. studenog našla se i austrijska prijestolnica gdje su Lambert i bend nastupili među hladnim zidovima i gdje su izveli svoj rock-mjuzikl 'Glam Nation'.
'Glam Nation' prema svim kriterijima i parametrima možemo doživjeti kao mjuzikl prvenstveno zbog strukture nastupa podijeljenog po činovima, plesnim dionicama, zavidnim vokalnim interpretacijama, bogatoj kostimografiji i samoj izvedbi u kontekstu pravog kazališta - upravo su kazališne daske najbolji, ali i Glambertu najprirodniji izvedbeni kontekst.

Na hladnoj bečkoj ulici Währinger Straße u vrlo zimsku, vjetrovitu večer čekalo je u redu točno 500 posjetitelja, točno koliko stane u mali WUK, vrlo neugledan prostor veličine riječke Stereo dvorane, ne bi li se okrijepili među kazališnim zidovima dozom glam-rocka i kakvog vrućeg pića.
Od potonjeg nije bilo ništa, no nakon lošeg DJ-seta oko 20:45 na maloj pozornici odjeven u ekstravagantno kičasto ružičasto odijelo prekriveno perjem, pojavio se Adam Lambert kao hibrid Boya Georgea i Willya Wonke te započeo show psihodeličnom "Voodoo".

Uobičajeni je uvod neprimjetno uklizao u energičnu "For Your Entertainment", naslovnu pjesmu albuma prvijenca, a potom u ponajbolji, ali slabije poznat dio Glambertova opusa - "Down the Rabbit Hole" (naslovnu pjesmu izložbe 'U zečjoj rupi').
Uslijedilo je iznenađenje u "Ring of Fire", obradi Johnnya Casha, kojoj je udahnuo dašak dramatičnosti, ali svakako je atmosfera bila na vrhuncu pri "Fever" - pjesmi iz pera Lady GaGe, fantastičnoj pop-rock perverziji kao stvorenoj za šljokičaste rock-mjuzikle. Osim što se u njoj pri početku izgubio među stihovima, Glambert je vrlo profesionalno situaciju okrenuo na šalu i demonstrirao s gitaristom kontroverzni poljubac te zatvorio prvi dio dinamičnog seta.
Drugi čin obilježava isključivo Adamov vokal u akustičnim izvedbama poput "Aftermath" popraćene Montyem na klasičnoj gitari (ujedno i Madonnin gitarist s kojim je Glambert prethodno već bio u bendu i snimio niz snimaka kasnije ukoričene u proto-album "Take One" čijem su se objavljivanju obojica protivili).
Međutim, opću histeriju i oduševljenje izazvala je "Whatya Want From Me" tijekom koje je naglasio ljubav kao temu 'Glam Nationa'. Posebno je zanimljiv i u ovom dijelu nastupa očit moment njegove komunikacije s publikom što podrazumijeva razgovor, a ne puko obraćanje istoj, kao i oslovljavanje s 'dame i gospodo'.
Nastup je dodatno obilježilo četvero plesača kojima bi se i sam pjevač povremeno pridružio u koreografijama inspiriranim šamanizmom, halucinacijama i tzv. 'Burning Manom' ujedno i glavnim uzorom za "If I Had You" - himnu ljubavi i jednakosti kojom zatvara svoj jednosatni set.
Prije "If I Had You" uslijedio je govor o tome kako je nebitno 'koliko novca, slave i uspjeha imate u životu ako oni nisu povezani s ljubavi', što je raspojasalo i razvikalo nimalo grlate Austrijance rascijepljenje među kurtoazijom i univerzalnim inhibicijama kojih se mi Balkanci ne libimo osloboditi.

'Glam Nation' Adama svakako se lascivnošću i ekstravagancijom poigrava s pretencioznošću, ali kao glazbeni performans koji je sam kreirao dokazuje da je glazbenik čvrsto na svom terenu i kako su godine iskustva u mjuziklima "Zodiac", "Kosa" i "Wicked" urodile zrelim i nadasve kičastim plodom.

Međutim, na toj istoj pozornici Lambert se poigrava sa socijalno osjetljivim pitanjima i kodovima campa pritom fluktuirajući između ekstrema i ne dajući nikome da njega ili bend ukalupe upravo kako bi naglasio da su ljubav (prema bilo čemu) i istinska zabava univerzalne, a u kombinaciji s vokalom, usuđujem se reći, na razini Freddiea Mercurya (jer ne postoji nikakav objektivan razlog da ga ne usporedimo) to čini odlične rock-mjuzikle kakve ćemo u budućnosti, po svemu sudeći, gledati u puno većim dvoranama.
Stoga, dok je vrijeme, dobro je iskoristiti vrijeme i dokumentirati početke.
Set-lista:
1. Voodoo
2. For Your Entertainment
3. Down The Rabbit Hole
4. Ring of Fire
5. Fever
6. Sleepwalker
7. Whataya Want From Me (acoustic)
8. Soaked
9. Aftermath (acoustic)
10.Sure Fire Winners
11. Strut
12. Music Again
13. If I Had You
-bis-
20th Century Boy (T. Rex cover)

