Recenzije
Proračunati kalifornijski udar na ljestvice
25.11.2010. @ 18:27
Maroon 5
Hands All Over

| Datum izdanja: | 17.9.2010. |
| Izdavač: | A&M Records / Universal Music |
| Žanr: | Pop, Rock |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Misery
- Give a Little More
- Stutter
- Don't Know Nothing
- Never Gonna Leave This Bed
- I Can't Lie
- Hands All Over
- How
- Get Back in My Life
- Just a Feeling
- Runaway
- Out of Goodbyes feat. Lady Antebellum
- Crazy Little Things Called Love" (acoustic version)
Čim čovjek čuje onaj (mnogima) iritantni "ou yeah" (kao prvu notu albuma) na početku uvodnog hita "Misery" odmah mu postane sve jasno o novom albumu Maroon 5.
Kalifornijski momci ovaj album nazivaju zadnjim (u najboljem slučaju predzadnjim) albumom karijere, jer 'namjeravaju otići dok su još na vrhu, a ne dosađivati kao Stonesi', pa nije ni čudno što su još jednom publiku zabavili tipičnim i očekivano pitkim albumom "Hands All Over".
Nije baš bitna činjenica, ali čudna svakako jest - album su snimali u Švicarskoj (?!), što bi bendu iz Kalifornije svakako trebalo biti, u najmanju ruku, bedasto. Ali, postoji i razlog - producent Mutt Lange, koji je složio i Def Leppard, i AC/DC, ali bome i jednu Shaniu Twain. Još jedna (podosta nebitna) zanimljivost je ta da je cover albuma totalno samostalno i spontano kreirala jedna britanska 19-godišnjakinja u svojoj spavaćoj sobi. Da, za muziku - jako nebitno...

Spomenuti "Misery" i "Give Me A Little More" otkrivaju poznati, jednostavni i fokusirani pristup - dobre funk gitare, specifičan vokal, moderna produkcija i totalno pop aranžmani. Od očekivanih laganica tu je "Never Gonna Leave This Bed" s jako pamtljivim i ritmičnim refrenom, dok "I Can't Lie" zvuči nekako - božićno.
Za kraj su ostavili gostovanje nekakvih country nečega (Lady Antebellum) na "Out of Goodbyes", što će Europljanima i nakon ove kombinacije ostaviti vječni upitnik nad glavom povodom njihove fascinacije spomenutim žanrom. No, i pored toga, nekako mi akustična obrada Queenove "Crazy Little Thing Called Love" zvuči kao najveći fulanac.
No, to je Maroon 5. Nikako nije pametno ovdje tražiti nekakvu dubinu (posebno u riječima o ljubavi, diranju, nesretnoj ljubavi i još malo maženja). Vokal i najistaknutiji član benda Adam Levine kaže da je na prvom albumu imao na pameti Stevie Wondera, na drugom The Police i Princea, a da je sada zbilja sve bilo privatno. Pa sad sami prosudite... Vjerojatno ipak lošije od prošlog.
Negdje sam pročitao, i mislim da se skroz slažem - Maroon 5 je jako zabavan pop bend, ali glazbeni zaljubljenik u njima uvijek vidi preveliku pedantnost, pa čak i proračunatu bezbrižnost, pa bi nekad bilo dobro vidjeti jednu opušteniju varijantu. Možda uživo pružaju više toga.


