Aktualno

The National i Zagreb - ljubav bez granica

15.11.2010. @ 13:46 Adrian Špoljar

The National su u Zagrebu prvi put bili već pomalo daleke 2004.u KSET-u kao poprilično nepoznati bend iz Ohia. Tada je na njihov koncert došlo cijelih 68 ljudi.

Drugi put dolaze 2007. u prepuni Pauk, ovaj put u mnogome promijenjenom statusu indie-rock zvijezda u usponu i na krilima njihovog dotad komercijalno najuspjelijeg albuma "Boxer". Oba koncerta danas uživaju kultni status, prvi zbog skoro pa slučajnog otkrića prisutnih budućeg proslavljenog benda, a drugi zbog zaista rijetko viđene atmosfere.

The National

Nimalo se nisam začudio kad je The National najavljen u Zagrebu i u sklopu turneje kojom promoviraju "High Violet", s kojim su definitivno probili led do širokih masa koji je načeo "Boxer".

Svejedno, malo više me čudilo mjesto održavanja, odnosno Boćarski dom kapaciteta nemalih 3000 ljudi, no ekipa iz Žednog uha je očito bila potpuno svjesna u što se upušta i kolika je kemija između The Nationala i zagrebačke publike, tako da je došlo vrijeme da se i Zagreb može pohvaliti da je izvođač s uvjetnim prefiksom 'indie-rock' održao solo koncert pred četveroznamenkastim brojem ljudi.

Nažalost, jedna od stvari po kojima ćemo pamtiti ovaj koncert je ogromno kašnjenje i gužva na ulazu, na kojem se čekalo oko sat i pol vremena. Prema riječima organizatora, razlog tome je što je šleper s opremom zapeo na mađarskoj granici te je stigao u Zagreb tek oko 18:30.

Cijela ekipa je tada velikim naporima uspjela sve postaviti i obaviti tonsku probu i roku od dva sata, za što je inače bilo predviđeno oko šest sati. Ako ni zbog čega drugog, upravo zbog ovakvih razloga se možemo nadati što bržem ulasku u EU, jer nas je pretjerana revnost naših carinskih službenika i njihovih slovenskih i mađarskih kolega već puno puta koštala strepnje do zadnjeg časa o održavanju koncerta, a mnogi od njih su nažalost nakraju bili i otkazani.

Phosphorescent / foto: Borna Čavrag

Konačno sam ušao u prostor Boćarskog doma tek oko 22:30, što je nažalost bilo dovoljno za uhvatiti samo zadnje dvije pjesme od predgrupe Phosphorescent. Najkraće bi ih se moglo opisati kao mješavinu tradicionalnog countrya s modernim utjecajem, odnosno ono što se danas naziva 'alt-country', te u nekim segmentima zvuče poprilično slično The Nationalu iz samih početaka njihove karijere.

Phosphorescent je iz grada imena Athens u saveznoj državi Georgiji s nevelikih 100.000 ljudi, a zanimljivost je da iz njega korijene vuku i veličine tipa R.E.M. ili The B-52's.

The National je uz gromoglasno skandiranje koncert konačno počeo uz "Runaway" oko 23:15, što je bilo kašnjenje od cijelih sat i petnaest minuta. Uz prve stihove "There's no savin' anything" svih 3000 ljudi je odmah zapjevalo s Mattom Berningerom, te ga nisu puštali na miru do samog kraja.

Set je nastavljen s hitoidnima "Anyone's Ghost", "Mistaken For Strangers" te prvim singlom s novog albuma "Bloodbuzz Ohio". Sve su pjesme od strane publike dočekane s istim žarom kao i prva, te bi lako poneki slučajni prolaznik mogao pomisliti da se našao na koncertu karaoka veličina poput Balaševića ili Mate Miše Kovača.

Iako su dečki iz The Nationala na račun svoga prošlog koncerta u Zagrebu nedvojbeno znali što očekivati od ovoga, činilo se da su u prvi mah pomalo ostali zatečeni ekstatičnom reakcijom, te se nisu znali snaći u ipak zahtjevnijem dvoranskom prostoru i uspostaviti kemiju s publikom. No srećom, zadrške s njihove strane je ubrzo nestalo s nevjerojatno emotivnim verzijama "Slow Show" i "Squalor Victoria", a tijekom posljednje navedene Matt je pokazao da osim svoga ugodnog baritona može itekako povući i zazvučati itekako žestoko.

The National je za prigodu ove turneje bio dodatno pojačan i za puhačku sekciju, tako da se brojka ljudi na sceni popela do brojke sedam. Poslije početnog seta, obratili su se publici te uz opću vrisku primjetili kako su u Zagrebu održali dva od tri najbolja koncerta u životu ne uključujući današnji, koji je prema gestikulacijama još uvijek bio na rubu u ulaska u to probrano društvo. Također su se sjetili zahvaliti i svoj predgrupi, osim stanovitom Jessieu koji je im je 'popio sav viski'.

U drugoj polovici regularnog dijela bend je potpuno uhvatio konce te je kemija konačno bila obostrana. Najviše vrijedi istaknuti izvedbe "Conversation 16" te nešto stariju "Abel", dok je tijekom "Daughters of The Soho Riots" bend naglo prekinuo završni dio pjesme i pustio publiku da je otpjeva do kraja, što su svi prisutni napravili bez greške. Matt je tada komentirao 'ovo se događa samo u Zagrebu' dok su se kolege pridružili riječima 'najbolje mjesto za svirati na svijetu'.

S obzirom na vibracije koje su kružile u tom trenutku u dvorani, vjerujem da je ovo bilo daleko od samo kurtoazne izjave. Dečki su ponovno zamolili publiku da otpjeva i zadnju pjesmu iz regularnog dijela "Fake Empire", no tada se Matt pobunio kako bi i on htio pjevati jer ju 'zna dosta dobro', pa je kompromis morao biti postignut.

Set-lista regularnog dijela se očekivano sastojala većinom od novijih stvari s albuma "High Violet" i "Boxer", dok su od starih favorita tu bili "Available", "Cardinal Song" i "Abel", no s dosta manjom podrškom publike nego kod novijih stvari, što bi značilo da je The National većinu sinoć prisutnih ipak zakačio tek sa zadnja dva albuma.

Zanimljivo je bilo promatrati i strukturu publike koja je bila daleko od standardne KSET-ove mahom studentske ekipe, tako da je bilo tu i tinejdžerica od 15 i bračnih parova od 60 godina. U svakom slučaju, jako lijep prizor da je jedan ovakav bend našao put do naše šire publike.

Naravno, The National nije nikako mogao pobjeći bez bisa, tako da su ekspresni povratak na pozornicu iskoristili za "Start A War" te mali povratak u prošlost i album "Alligator" s "All The Wine" i žestokom "Mr. November". Po prvi put na turneji, dečki su došli i na drugi bis, a ono što se tada dogodilo je teško riječima opisati.

Poslije izvrsne "Terrible Love", uslijedila je potpuno akustična verzija pjesme "Vanderlyle Crybaby Geeks". Pod potpuno akustična, bend je to stvarno i mislio, tako da su maknuti apsolutno svi mikrofoni, donesene dvije akustične gitare te je publika zamoljena za tišinu. Ona naravno nije dugo potrajala, jer se osim dvije gitare u daljini čulo ponovno samo pjevanje od početka do kraja.

Neki će prigovarati da im je zasmetala ovakva 'zborna' i masovna atmosfera, i da će koncerte The Nationala uvijek radije pamtiti po klupskim izvedbama, no nažalost The National nam je davno pobjegao iz tih okvira te teško da ih možemo ikad više očekivati u prostoru tipa Pauka. Za ljubav između Zagreba i The Nationala pak nema nikakvog straha, te vjerujemo da će i kritična sedma godina proći bez ikakvih problema.

Set-lista:
Runaway
Anyone's Ghost
Mistaken For Strangers
Bloodbuzz Ohio
Brainy
Slow Show
Squalor Victoria
Afraid Of Everyone
Available
Cardinal Song
Conversation 16
Sorrow
Apartment Story
Abel
Daughters Of The Soho Riots
England
Fake Empire
- bis -
Start A War
All The Wine
Mr. November
- bis 2 -
Terrible Love
Vanderlyle Crybaby Geeks

Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji