Aktualno
David Murray i Bend SHS opravdali očekivanja
14.11.2010. @ 22:34
6. Vip Zagreb Jazz festival: David Murray & Vip Festival Orchestra
| Datum i vrijeme: | subota, 13.11.2010. 20:00 |
| Mjesto održavanja: | ZeKaeM, Zagreb |
| Cijena ulaznice: | 100/150 Kn |
Koncert saksofonista Davida Murraya kojeg je pratio VIP Festival Orchestra izazvao je velik interes zagrebačkih ljubitelja jazza.
Osim što je Murray u svijetu jazza velika i priznata faca, u samom orkestru moguće je vidjeti velika imena hrvatskog i slovenskog jazza, kao što su saksofonist Saša Nesterović te Janko Novoselić, za upućene bubnjar The Beat Fleeta.
/ foto: Davor Hrvoj
Svojom su svirkom zvuk orkestra obogatili i pokoji gosti iz Srbije, tako da se VIP festival Orchestra u šali nazivao Bendom SHS.
Publika je bez problema napunila dvoranu Istra ZKM-a. Da ljudi bude više, vrijedni su djelatnici mjesta za publiku postavili čak i u prostoru koji je u dvorani Istra bio poznat kao backstage, iliti na hrvatski zabinje. Sjedilo se na stolicama, stepenicama i podu. Dio publike to ipak nije ravnodušno prihvatio: "Ne bum ja tu sjedil k'o izbjeglica", razočarano je protisnuo kroza zube jedan momak prije nego što se izgubio u nepoznatom smjeru.
Izbornik Benda SHS, odnosno VIP Festival Orchestre, nije bio ni Ćiro Blažević, ni Kek, ni Miljan Miljanić, nego saksofonist Miro Kadoić, Zagrepčanec s dugim stažem u Sloveniji. I dobro je odabrao, a nije mu pomagao ni Đelo Hadžiselimović.
Orkestar je bio točan i sposoban generirati snagu i preciznost kojima je tijekom sat i pol oduševljavao okupljene slušatelje. VIP Festival Orchestra bio je sastavljen od plehnatih muzičara, bubnjara, kontrabasista, gitarista, klavijaturista, a povremeno bi se promolio i kakav zvuk drugih glazbala, primjerice flaute.
David Murray se malo bavio svojim pomalo škripavim saksofonom (bio je ovdje prije 5 godina s World Saxophone Quartetom), više je dirigirao bendom, povremeno pozivajući odgovarajuće glazbenike da se dignu s mjesta i odsviraju neki solo.
Pomalo je djelovao poput strogog učitelja koji je kretnjom ruke 'dizao' učenike koji su pričali pod satom da ponove što je zadnje rekao. Solo-dioničari su bili redom minimalno solidni, a bilo je i lijepih emotivnih solo-tema, sve pod paskom Davida Murraya koji sa svojim izgledom (frizura mikrofonka, raskopčana košulja, ricava prsa, naočale na gajtanu zlatne boje) podsjećao na sumnjivog žmuklera iz Bronxa.
No, to nije bilo uvaljivanje bofl robe. Štoviše, kako god publika sjedila, bilo na stolcima ili podu, kao izbjeglice ili ne, slušanje ovakve glazbe čini da se svatko osjeća kao bogataš.
Inače, Zagreb je bio domaćin svjetske premijere Murrayevih kompozicija. David ih je komponirao specijalno za ovu priliku. Tu su posvete Nat King Coleu, Barracku Obami (naslov pjesme "Yes, We Can"), pa svom sinu (praćeno pastoralnim motivom na gitari), snovima ("The Dream Song" koja kombinira mirniji gitarski dio te uraganski od strane limenih puhača), noćima u Hong Kongu, a ima i kompozicija nazvana "Stress-ology" koja zvuči upravo tako.
Komunikacija s publikom je bila prisutna cijelo vrijeme, koncentracija, odmjerenost i snaga izvedbe također. Bila je to poslastica za ljubitelje jazza, a za ne-jazzere prilika da zavole neki novi žanr.
