Recenzije

To se tražilo, to se čekalo...

18.11.2010. @ 10:28 Domagoj 'Domination' Puzak

Oceansize

Self Preserved While The Bodies Float Up

Self Preserved While The Bodies Float Up
Datum izdanja:6.9.2010.
Izdavač:Century Media / Dallas Records
Žanr:Post-Rock
Naša ocjena: Ocjena: 4,5/5
Popis pjesama:
    1. Part Cardiac
    2. SuperImposer
    3. Build Us a Rocket Then...
    4. Oscar Acceptance Speech
    5. Ransoms
    6. A Penny's Weight
    7. Silent/Transparent
    8. It's My Tail and I'll Chase It If I Want To
    9. Pine
    10. SuperImposter

Puno duži naslov, malo kraće pjesme, slični pristup, puno bolji album. Eto, to je ono što je engleski Oceansize radio i napravio od 2007. i svog zadnjeg albuma.

Da, bilo je tu nekih live box-setova, pa čak i jedan jako lagani ne-metalni EP "Home & Minor", ali kobasa od naslova "Self Preserved While The Bodies Float Up" iza sebe krije skroz novu priču. Jedno čudovište od albuma.

Ne samo da je riječ o povratku u formu i snimanju jednog osjetno opuštenog izdanja, već se radi i o njihovom najžešćem albumu. Ok, možda je malo teško mjeriti tu žestinu, jer sumnjam da su decibeli jedina mjerna jedinica za to, ali album nekako jest - žestok. Nije to metal, nije ni prog-metal, a ladica u kojoj bi ih se trebalo naći krcata je prog-rock i post-rock bendova. Naravno, i oni su dobili svoju naljepnicu - netko je debilno bubnuo - new rock. Mislim, stvaaaaarno, što je to?!

20101117-161852_oceansize.jpg

Četvrti album krenuo je s čudnom i neočekivanom "Part Cardiac", depresivnim ponavljanjem, valjanjem i pjevanjem na tragu Neurosisa. Nakon toga, stvari se izmjenjuju logično, i što je nabitnije - jako dobro. "Build Us a Rocket Then..." je najbolji prikaz kako bi trebali zvučati i što im najbolje paše. A onda su krenule strpljive stvarčice s laganim počecima, monotonim pjevanjem i onda naprasnom odlukom da se od svega dobije post-rock himna, atmosferična i ekstatična.

"Oscar Acceptance Speech" i "Silent/Transparent" najbolji su komadi njihovog kataloga. Ova druga se razvija dugo, a zadnje 3 minute pokazatelj su zašto neki dio zvuči odlično upravo zbog kombinacije s onim što mu je prethodilo. Ma, shvatit ćete kad čujete...

A, ako vam je u glavi išta od prog-rocka (Porcupine Tree), post-rocka (Red Sparowes i njihova sličnost s naslovima pjesama), pa čak i bilo kakvog indiea poteklog iz Britanije, Oceansize su sigurno bend na koji ste već naišli. Ljudi koji su davno pustili planiranje i zadovoljavanje očekivanja, ovoga puta su se uspjeli skroz opustiti, snimiti pjesme duge onoliko koliko im je pasalo (od 3 do 9 minuta) i složiti album koji ih opet lansira prema gore. Gdje god to bilo...

kraj

Domagoj 'Domination' Puzak

Domagoj 'Domination' Puzak - not all who wander are lost...

Albumi