Aktualno

Englishman in Zagreb

9.11.2010. @ 21:44 Nikola Burčul

Sinoć je u vrlo dobro popunjenoj Areni Zagreb koncert održao popularni engleski kantautor javnosti poznat pod umjetničkim imenom Sting.

Kroz dva i pol sata koncerta - potpomognut mnogobrojnim sviračima Kraljevskog filharmonijskog orkestra iz Londona koji su pod ravnanjem dirigenta Stevena Mercurija nadjenuli nove aranžmane njegovim starim hitovima - oduševio je prisutne te se vratio na čak tri bisa.

/ foto: Matilda Rudec

Gostovanje velikih i zvučnih glazbenih imena postalo je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj, srećom, normalna stvar. No, posjet glazbenih zvijezda koje sa sobom na pozornicu dovode orkestar sastavljen od četrdesetak članova, dirigenta te prateći sastav, još uvijek je rijetkost. U najboljem slučaju posjetiteljima doživljaj može biti uvećan s nekoliko gostujućih gudača ili puhača, ali to je sve.

Snimke koncerata kojima nismo mogli prisustvovati kasnije gledamo na diskovima koji služe kao slaba kompenzacija za propušteno. Nismo im mogli prisustvovati jer kod nas nisu gostovali, jer je čak i najbliža lokacija nama bila predaleka; ukratko, jer nismo bili u mogućnosti biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Gledajući snimke zavidimo snimljenim posjetiteljima koji razrogačenih očiju promatraju i svim osjetilima upijaju zvukove naših i njihovih omiljenih glazbenika iza kojih mnogobrojan orkestar uzdiže hitove na jednu novu razinu.

Sinoć je Sting svima prisutnima omogućio gledanje i slušanje jednog takvog koncerta orkestralnih dimenzija i pokazao da se i bez novog studijskog materijala može zvučati svježe, upečatljivo i dobro. Sting, kojem se, izgleda, hrvatske arene dopadaju, nakon dva posjeta onoj u Puli, odlučio je provjeriti akustiku ove zagrebačke. U metropolu se vraća nakon nepune dvije godine i koncerta održanog u KD Vatroslava Lisinskog, gdje je s Karamazovim izvodio 'pjesme iz labirinta'.

Sinoć, pred mnogo većim auditorijem od Lisinskog, nastup je započeo malo poslije 20 sati glasnom, dobro poznatom i izvrsno izvedenom "If I Ever Lose My Faith In You". Prva koncertna pjesma uvijek pati zbog svojevrsnog uštimavanja, a to nije bila iznimka ni sinoć. Ali nakon što je sve sjelo na svoje mjesto, rezultat kompozicija izvedenih poslije bio je impresivan.

Dok Sting s akustičnom gitarom, obasjan crvenim svjetlom perfektnog light- showa, pjeva "Roxanne" spuštenu za cijelu oktavu, publika je imala dojam šetnje Red Districtom unutar kojeg se odvija ta tužna ljubavna priča, dok je zastrašujuća izvedba "Russians" povratila prisutne u hladnoratovsko vrijeme zategnutih političkih odnosa.

"Moon Over Bourbon Street", s projekcijama Murnauvog Nosferatua i orkestrom čiji su gudači izvlačili sablasne tonove, rezultirala je zastrašujućom atmosferom jedne večeri u New Orleansu, a u "Why Should I Cry For You?" mogli smo vidjeti u Newcastleu smještenog mladog Stinga i njegova oca koji mu sugerira kako bi u životu trebao biti mornar. "Ispunio sam njegovu želju" kazao je Sting. "Pjevao sam u jednom bendu na cruiseru. Jebeno sam to mrzio."

Zato sigurno turneju "Symphonicity" Sting ne mrzi, jer ovakve izvedbe nisu bile moguće bez prave ljubavi prema onom što radi. Kad bi otpjevao neki visoki ton zadržavajući ga dvadesetak sekundi, ili se prihvatio usne harmonike, publika je oduševljeno skandirala.

Cjelokupnom dojmu svoj obol je zasigurno dao i izvrstan prateći sastav - zajedno s njegovim vjernim gitaristom Dominicom Millerom - i maestro Steven Mercurio, koji je mogao odmoriti tek na posljednjoj izvedbi koncerta, na trećem bisu i solo odsviranoj "Message In A Bottle".

Turneji je prethodio izlazak albuma "Symphonicity" koji je funkcionirao kao svojevrstan teaser koncertima koji prethode. Prema veličanstvenom koncertu održanom sinoć, taj nosač zvuka izgleda kao slabašan nusproizvod nastao prilikom uvježbavanja novoaranžiranih pjesama. No, sinoć kad je svojim dobro poznatim glasom viknuo "be yourself, no matter what they say", objasnio je sve.

Od koketiranja sa jazzom, preko lutnje te, finalno, do simfonijskog orkestra, Sting radi ono što uistinu želi, bez obzira što to 'oni' kazali. I za to je bio nagrađen ogromnim aplauzom nakon svake od gotovo trideset izvedenih pjesama te trostrukim pozivom na bis. Velik uspjeh za dečka iz Newcastlea koji je trebao biti mornar ili učitelj.

Set-lista:
If I Ever Lose My Faith In You
Every Little Thing She Does Is Magic
Englishman In New York
Roxanne
Straight To My Heart
When We Dance
Russians
I Hung My Head
Shape Of My Heart
Why Should I Cry For You?
Whenever I Say Your Name
Fields Of Gold
Next To You
A Thousand Years
This Cowboy Song
Tomorrow We'll See
Moon Over Bourbon Street
Prelude To The End Of The Game
You Will Be My Ain True Love
All Would Anvy
Mad About You
King Of Pain
Every Breath You Take
- bis 1-
Desert Rose
- bis 2-
She's Too Good For Me
Fragile
- bis 3-
Message In A Bottle

Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji