Aktualno

Izuzetan nastup grupe koja je uhvatila svoj kreativni zamah

5.11.2010. @ 10:59 Zoran Tučkar

Izdavanje albuma prvijenca vjerojatno je vrhunac početnog djelovanja svake grupe, a promocija albuma prvijenca je najvažnija aktivnost benda, prepuna očekivanja, a često i redukcija očekivanja na realno stanje stvari.

U ovoj se situaciji sinoć našla grupa Mika Male, a drugarsku pripomoć u tome imali su u posebnim gostima, grupi Olovni ples, te Nikolini Romić Nini, koja je nedavno izdala svoj debi, "Daljine".

Olovni ples / foto: Zoran Tučkar

Večer je otvorila grupa Olovni ples svojim gitarističkim glazbenim izričajem, zvučeći vrlo napredno s obzirom da su još 'samo' demo bend. Vjerojatno obilaze diskografe, hvataju 'žnore' i slušaju lijepe riječi koje svaki bend prvo voli, a onda mrzi čuti: 'možda, vjerojatno, zanimljivo, potencijal, imamo vas u planu, ne znamo kada'.

Mika Male su potpisali ugovor s Dallas Recordsom i izdan je album prvijenac nazvan "Vremenom" koji je sniman u prvoj polovici 2008., i koji je pun neobičnih muzičkih rješenja. Njihova neobičnost nikad nije sama sebi svrhom, nego ima uporište u glazbenom znanju i senzibilitetu članova grupe.

Mika Male

Njihov sinoćnji koncert je pokazao da se "Vremenom" s vremenom razrađivao, brusio, modificirao te postajao jedna od onih ploča koja će na službenom CD-u zvučati samo okvirno, a na koncertima će dobivati 'meso' onako kako će u tom momentu muzičari htjeti.

Album "Vremenom" je malo remek-djelo alternativne muzike u najširem smislu te riječi: od različitih, maštovitih instrumentalnih dodataka kreira se bogata glazbena slika u kojoj dominiraju sumorni, stoički i introvertirani tonovi, mirni komentari, paranoične, ponekad fantastične ideje koje uvijek funkcioniraju na više nivoa.

Kao najbliži rođaci ovog zvuka spominjat će se Nick Cave, Scott Walker, Mick Harvey, Dirty Three, Van Morrison, no to su samo rođaci - grupa se razvija u više smjerova i nije lako prognozirati kako će im zvučati sljedeća pjesma: bilo je tu minimalizma ("To što si", "Uspavanka"), paranoičnog psihodeličnog folka ("1000 ždralova" s Ninom Romić za vokalima), balade za zborno pjevanje ("Sepia", s nepotrebnim korištenjem riječi "Jebi ga").

Grupa je odsvirala kompletan sadržaj albuma "Vremenom", pridodala nekoliko novih i nekoliko starih pjesama: sviračka disciplina i glazbena erudicija se mogu osjetiti na svakoj pjesmi, a vokal pjevača i glavnog autora Orlana Tusa je napredovao nekoliko koraka u odnosu na studijsku snimku.

Unatoč introvertiranosti samih pjesama, sviranje je komuniciralo s publikom i nikad se nije osjetilo da si muzikanti, eto, sviraju malo u bradu da im prođe vrijeme - kako su se mijenjale note, mijenjale su se i nijanse ugođaja, poput kakvog nadrealnog filma moguće je bilo vizualizirati briljantno suzdržanu ritam-sekciju Lucije Potočnik i Igora Bušljete, sonične izlete violinistice Majde Bojić i gitarista Ivana Žige, te Tusovo sviranje klavijatura, gitare, ukulele, usne harmonike te flaute. Svirao se i ksilofon (čast je imao Žigo), a Bojić je pripomagala Orlanu za vokalima.

Publika je prilično pobožno upijala svirku, ali čini se da bi dojam bio bolji da su bile stolice - teško je slušati ovako kompleksnu muziku, kada na pola metra udaljenosti mladi par glasno raspravlja zašto je biftek tako skup.

Ovom su promocijom Mika Male pokazali velik izvođački talent i na putu su da budu jak koncertni bend. 'Nedostatak' je taj što muzika koju izvode traži više koncentracije nego što je imaju ljudi kad stoje, no pažljiviji će slušatelji s lakoćom naći interesantno zvučno tkivo. Uostalom, i na Cohenu se u zagrebačkoj Areni sjedilo...

Izvještaji