Aktualno

Ugodni put dvije stotine unatrag do lisabonskog slama

4.11.2010. @ 21:11 Nikola Burčul

Sinoć je u odlično popunjenom Hypo Centru, točnije u njegovoj dvorani Kornati, koncert održala portugalska fado diva Mariza.

Nakon nastupa u Tvornici i KD Vatroslava Lisinskog, Mariza se u Zagreb vraća po treći put kako bi utažila žeđ domaće publike za jednim od najboljih portugalskih izvoznih proizvoda - fadom.

/ foto: Tina Črnko

Isto kao što je Mariza postepeno gradila svoju popularnost u hrvatskoj metropoli, te iz manjih koncertnih prostora prešla u veće, na sličan način je i sam fado iz bijede i sirotinje Lisabona dopirao do ušiju velikih masa ljudi te nakon gotovo dva stoljeća zavrijedio s pravom biti svrstan pod sintagmu world musica.

Kao što su vrlo često u umjetnosti najljepša djela nastala u okruženju sveopćeg siromaštva, beznađa i bijede, fado - tradicionalna glazba Portugala - prošla je sličan put. Prvi put se čula u siromašnim predgrađima Lisabona oko 1830. godine. Kao takav prošao je kroz slamove, salone i portugalske vodvilje. Za vrijeme Salazarove diktature - naravno cenzuriran - promoviran je u 'nacionalnu pjesmu'. Dug je i krvav njegov put bio - sličan putevima kojima su prošli jazz ili blues - da bi ga se danas moglo čuti kao pozadinsku glazbu u finim restoranima i tavernama te na koncertima s velikim auditorijem poput Hypo Centra.

Od samog početka i uvodne pjesme "Ja me deixou" bilo je jasno da je dvorana Kornati pravo mjesto za provesti večer. Nastavak s "Maria Lisboa", "Chuva", "Morada aberta" i "Beijo de saudade" samo su dodatno potvrdili zaključak s početka.

Izvrsna Marizina komunikacija s publikom te izuzetno usvirani bend nastavili su koncert s "Meu fado meu", "Barco negro", "Primavera" i "Vozes do mar" između kojih su ubacili i jedan instrumental za vrijeme kojeg se zvijezda večeri odmarala pijući čaj.

Zagrebačkoj publici je ispripovijedala komplikacije s kojima su se susreli na aerodromima na putu do Zagreba i neodustajanju usprkos naizgled nepremostivim problemima. Nastavili su s "Tasco da mouraria", "Rosa branca" i "Minh'alma", a u ovom dijelu koncerta se već sa sigurnošću moglo ustvrditi da Mariza poštuje sve osnovne kanone fada: neprestano je bila u komunikativnom procesu s publikom, koristila je verbalnu, facijalnu, glazbenu i tjelesnu ekspresiju.

Kao pravi fadista dominirala je pozornicom i fascinirala glasom. Bend nije nimalo zaostajao, te se posebice isticao prvi gitarist koji je svirao na gitari u obliku kruške, što je jedan od zaštitnih i nezaobilaznih obilježja fada. Formalni dio koncerta je priveden kraju kompozicijama "Feira de castro", "Sr. Vinho" i "O gente da minha terra".

S posljednjom kompozicijom velike Amalie Rodrigues - čijom se najvećom sljedbenicom Mariza s pravom može smatrati - završen je formalni dio koncerta te je naravno, otpočeo bis kojeg je obilježila izvedba, i to bez pojačala, jedne nove pjesme koja će se naći na novom albumu, te repriza "Rosa branca" s kojom je koncert definitivno, nakon dva sata, završen.

Dug je put bio od lisabonskog slama prije gotovo dvije stotine godina, preko aerodromskih problema do pozornice dvorane Kornati sinoć. To zna i Mariza i njezin izvrstan prateći kvintet. Respekt i energija, profinjenost i šarm kojim se odnose prema svojoj nacionalnoj baštini i način na koji promoviraju svoju zemlju su teško opisivi riječima te će zauvijek ostati u onoj sferi nedodirljivog i ljepote koju je nemoguće definirati i pukim riječima secirati.

Izvještaji