Aktualno

"O da, dečko zna svirati…"

30.10.2010. @ 21:51 Nikola Burčul

...izjavio bi zasigurno Mark Knopfler da je prisustvovao sinoćnjem koncertu Joea Bonamasse u zagrebačkom Boogaloo Clubu.

I još bi nadodao da 'posvećenošću i predanošću pretvara noć u dan'. 'Dečko zna svirati' bilo je također mišljenje velike većine posjetitelja Bonamassinog koncerta koji su znali kamo idu: idu gledati izvođača koji je na prvom mjestu Billboardove blues ljestvice, gitarističku senzaciju koja je s 12. godina nastupala kao predgrupa Robertu Crayu i Buddyu Guyu, svirača i pjevača kojem je Gibson posvetio jedan model gitare, gitarista čiji se riff nalazi na dvanaestom mjestu riffova desetljeća...

/ foto: Tomislav Capan

Stoga, ulog je bio i više nego siguran, a dobitak - u vidu zanimljivog glazbenog iskustva - više nego pristojan. Takvi posjetitelji počeli su se okupljati u klubu znatno prije početka koncerta, da uhvate najbolje strateške pozicije te da s prijateljima prokomentiraju zbivanja u zemlji i, naravno, na glazbenoj sceni.

U ruci imaju pivu, na majici im je često otisnut Winter, Hendrix ili neki treći majstor gitare. O gitari i gitaristima znaju mnogo i njih se po tom pitanju ne može prevariti. Gitaru najčešće i sami sviraju, ali sami ili sa svojim sastavom nikad nisu uspjeli postati nacionalno ili internacionalno poznati. Zato su došli vidjeti nekog tko to jest uspio. I nisu se prevarili.

Kad je nekoliko minuta prije 20 sati - za kada je koncert i bio zakazan - tonski majstor pustio Iron Maidenovu "2 Minutes To Midnight", posjetitelji su primijetili da to nije slučajnost, već da otočki heavy metalci funkcioniraju kao savršena uvertira blues izvođaču koji je na pozornicu izašao točno u 20:00.

Bez predstavljanja, Bonamassa je zajedno s fantastičnim pratećim sastavom krenuo žestoko, izmjenjujući pjesme i gitare u brzom ritmu i ne dopuštajući da se publika ohladi. Koncert nije ostavio mjesta iznenađenjima, na set-listi su mjesto našli dobro poznati hitovi s njegovih albuma - potpomognuti s dvoje gostujućih vokalista - te koncertnim rješenjima poznatima s njegovog DVD-a iz Royal Albert Halla.

Atmosfera se na trenutke pretvarala u navijačku, i to najčešće u situacijama kad bi se Joe upustio u sprint po gitarističkom vratu, u dugotrajni vibrato ili kad bi dotaknuo jedno od najdaljih i najužih gitarističkih polja. Nakon brojnih promijenjenih električnih gitara, koje Joe naziva 'svojom djecom, publiku je oduševio virtuoznošću sviranja i akustične gitare.

Kroz večer su interijerom Boogalooa odjekivale "Young Man Blues", "Sloe Gin", "The Ballad Of John Henry" i "Walk In My Shadows", da spomenemo samo neke.

"Hej Joe, gdje ideš s tim pištoljem u ruci?" upitao je davno Hendrix Joea iz jedne od svojih najpoznatijih pjesama. Njegov Joe se bio baš uputio u Meksiko da presudi svojoj nevjernoj dragoj. Naš Joe gitaru koristi kao sasvim drukčiji tip oružja. Njegova gitara je sredstvo 'za održavanje bluesa živim', kako mi je kazao u intervjuu.

U Bonamassinoj gitari nema mržnje. 'Ova mašina opkoljava mržnju i primorava je na predaju' pisalo je na Pete Seegerovom bendžu. 'Ova gitara ubija fašiste' odgovara natpis s gitare Woody Guthriea. Bonamassa bi se složio.

'Gitaristu, kaži mi koji je tvoj tajni cilj?' upitao je J.J. Cale u jednoj od svojih pjesama. Retorička narav pitanja rezultirala je izostankom odgovora. Odgovor izostane slušajući solističke dionice većine velikih majstora, uključujući i Bonamassu. Odgovor i interpretacija je prepuštena svakom slušatelju pojedinačno te ovisi o njegovoj mašti. U tome i jest ljepota glazbe.

Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji