Aktualno

Tri i pol 'banke' za Drugi način

24.10.2010. @ 16:16 Adrian Špoljar

Drugi način je za mene uvijek spadao u kategoriju nepravedno zanemarenih bendova, iz one kategorije čije su neke pjesme zbilja široko poznate i koje svi znaju 'kad ih čuju', ali malo tko se može sjetiti 'tko ih ono pjeva'.

U petak navečer u Boogaloou, taj bend koji pjeva "Prođe ovaj dan" je slavio pomalo nerealno velikih 35 godina od izlaska prvog albuma.

Branko Požgajec - konstanta Drugog načina već 35 godina / foto: Ivan Tokić

Razne okrugle obljetnice osnutka bendova ili izdavanja albuma inače obično podrazumijevaju korištenje raznih otrcanih fraza poput 'velikog trijumfa bezvremenske glazbe' ili 'veličanstvene svečanosti obljetnice naše rock institucije'. Obično ćete ovakve fraze naći na našim raznim 'informativnim' žutim portalima, koji glazbeno novinarstvo shvaćaju na razini agencijskih vijesti, te im je korištenje nekih poput gore navedenih fraza omiljena linija manjeg otpora za zadovoljavanje prosječnog konzumenta bez ulaženja u dubinu stvari, a priča Drugog načina po mom skromnom mišljenju pak zahtjeva upravo to.

Premda se radi o bendu koji je s obzirom na svoju kvalitetu bez problema mogao uspjeti i na engleskom govornom području te je neosporno izvršio veliki utjecaj na cjelokupnu novovalnu garnituru koja je odrastala u drugoj polovici sedamdesetih, treba istaknuti kako je Drugi način bend koji u cijeloj svojoj diskografiji ima samo dva studijska albuma, a od toga je jedan izdan 1975. godine (ovim povodom se upravo proslavilo njegovih 35 godina) a drugi 1982. godine.

Kompilacija "Drugi način" na kojoj su neke stare pjesme ponovno snimljene, uz dodatak par novih pjesama je izdana 1992. godine. Dakle prevedeno, od zadnjeg potpuno svježeg studijskog albuma Drugog načina prošlo je 28 godina, dok je od bilo kakvog diskografskog pojavljivanja proteklo dugih 18 godina.

Također, nazivanje sadašnjeg sastava benda imenom Drugi način spada u sličnu kategoriju kao današnji Guns N' Roses, premda ipak treba reći kako je jedini 'preživjeli' član benda iz originalne postave Branko Požgajec bio i ostao alfa i omega benda te njegov zaštitni znak, što mnogi ne bi rekli za Axla Rosea.

Uzimajući u obzir ove činjenice prije jednog od njihovih rijetkih zagrebačkih koncerata, teško mi je bilo ne doživjeti ovaj koncert kao pokušaj jeftinog igranja na nostalgiju i življenja na staroj slavi. Također, pomislio sam kako je Boogaloo možda malo preveliki zalogaj za bend koji je ipak bio u naponu snage prije dalekih trideset i nešto godina te je u zadnjih desetak godina potpuno medijski zanemaren, no odabir prostora se ipak pokazao punim pogotkom.

Većinom sredovječna publika je skoro dupkom napunila dvoranu, a mogla se primijetiti i neuobičajeno visoka koncentracija poznatih glazbenika koji još uvijek prepoznaju važnost i značenje Drugog načina te su došli podržati kolege.

S tehničke strane radilo se o zaista dojmljivo produciranom koncertu, pogotovo s obzirom na mjesto održavanja. Iako je inače tvrditi kako je u Boogaloou loš zvuk slično kao i tvrditi kako je more slano ili nebo plavo, u petak na Drugom načinu svaka nota se čula kristalno jasno. Sigurno se dio toga može pripisati tome kako je ovaj nastup uz stručno vodstvo sniman za DVD te samim time ništa nije prepušteno slučaju, no sigurno ništa manje nije zaslužna i činjenica kako je službeni producent koncerta bio prekaljeni profesionalac i legenda glazbenog novinarstva Goran Bakić.

Davorin Bogović nastupio je kao zagrijavanje

Za zagrijavanje su bili zaduženi Davorin i Bogovići, a legendarni Rinči je obrazložio njihov poziv od strane Drugog načina time da 'zalaze u istu birtiju' pa je 'kad tad morao pasti neki poziv'. Bogovići su svoj kratki nastup otvorili s himnom već pomalo zaboravljenog Crnog mačka, "Čudnom šumom" a uslijedilo je šetanje kroz pjesmaricu Prljavog kazališta iz njihovih starih (rekao bih i boljih) vremena sa "Subotom uveče", "Ja sam mladić u najboljim godinama" ili "Crno-bijeli svijet", te naravno nekoliko stvari s njihovog jedinog studijskog albuma "Sretno dijete".

Drugi način je u šesteročlanom sastavu uz "Lile su kiše" zakoračio na pozornicu oko 22:30. Iako je pečat godina ipak poprilično vidljiv na licu pjevača Branka Požgajeca, za njegov baršunasti glas koji je upravo bio odlučujući faktor da mi Drugi način 'zapne' za uho je pak vrijeme potpuno stalo.

Također je manirom pravog frontmena i čovjeka koji je odradio tisuću ovakvih koncerata lakoćom vodio stvar, te je u stilu pravog obljetničkog koncerta iskorištavao svaku pauzu između pjesama kako bi ispričao ponešto vezano za sljedeću pjesmu ili neku anegdotu vezanu za bend.

Ova obljetnica je također zamišljena i kao testni poligon za prijem novog albuma, s kojeg je izvedeno pola pjesama. Upitno je koliko je dobra ideja publici koja očekuje dobre stare stvari na silu forsirati testiranje novih, no ova je praksa svakako bolja od prakse Drugog načina koju koncertno demonstriraju zadnjih par godina – odnosno repertoar koji se sastoji isključivo od najvećih hitova i koji se potpuno bespotrebno krpa sa stranim obradama.

Tu su bile i neke pjesme nikad izvedene uživo od strane Drugog načina, među kojima bih istaknuo "Odlazak", koja je snimljena dok se bend još zvao Novi akordi, te instrumentalna "A la vild" koji je snimljena na onom polu-kompilacijskom albumu iz 1992., a čijoj je izvedbi pomogao bivši gitarist benda i gost na koncertu Davor Senčar.

Naravno da ovaj dvosatni koncert nije mogao proći bez stvari koje su poznate i široj hrvatskoj glazbenoj publici te koje su neizostavni gost bilo kakve ozbiljnije kronologije domaće popularne glazbe, poput "Prođe ovaj dan" ili "Piši mi", dok je "Stari grad" iskorišten za vrlo efektno zatvaranje koncerta u stilu završnog dijela iz "Child in Time".

Drugi način je u petak u zagrebačkom Boogaloou održao koncert o kojem će se svakako pričati u idućih godinu dana. Iako je neprijeporno da je većina koncerta ipak odsvirana u slavu nekih starih i boljih vremena, sve je odrađeno s toliko šarma i topline da je za bilo koga u publici bilo teško otići kući bez smiješka i želje da se rodio kojih tridesetak godina prije.

Možda ćete pomisliti kako sam bio malo oštar i nepravedan prema Drugom načinu u uvodnom dijelu teksta uspoređujući Branka Požgajeca s pojavom poput Axla Rosea, no uvjeravam vas da je to velikom većinom iz moje velike želje za pojavljivanjem nasljednika benda poput Drugog načina, a nažalost kandidata je zaista malo. Ukoliko se on jednom ipak pojavi, vjerojatno ne bi mogao poželjeti boljeg mentora od Branka i društva.

Set-lista:
Lile su kiše
Dileme
Prave riječi
Odlazak
Stoperi
Opomena
Seoska djevojka
Pobjegni već jednom
Htio bih vratiti
Piši mi
Jer postoji ona
Zadnji put
A la vild
Balada o osmijehu
Obećaj mi proljeće
Ljubav od porculana
Kraljeva kuća
Prođe ovaj dan
Opet
Žuti list
Carstvo samoće
- bis-
Jedro za oluju
Stari grad

Izvještaji