Aktualno

Opet se ime Titovo kliče!

23.10.2010. @ 09:27 Igor 'Yuri' Jurilj

Klicalo se ime Titovo (da ne kažem Titino) ovih dana po Zagrebu, a nigdje Zdravka Čolića... No, krenimo ispočetka.

Ovog četvrtka zagrebački Boogaloo Club već je bio dobro zagrijan u novoj jesenskoj sezoni i s prvim mrazom ponovno vratio kalifornijske blues-rockere Tita & Tarantulu.

Picksiebneri su otvorili večer / foto: Ivan Bilobrk

Rasprodani Boogaloo svojim je novim nastupom u večer uvodio vokalno-instrumentalni country ansambl Picksiebner - momci u traperu i kariranim šuljama opleli su po domatjoj veselici s fokusom na posljednji album "Trkaća svinja" i još jednom pokazali kako "Erik trkaća svinja"ili "Bolje grob nego job" dobro dopiru do ušiju, kukova i koljena svih nas sitih političkih drama koje se ovih dana odvijaju.

Treći nastup u dvije godine u ZG - svi rasprodani

Nakon sasvim dobro tempiranog nastupa zagrebačkih kauboja, senor Tito Larriva i prateća osebujna trojka po treći su se put u dvije godine popeli na zagrebačku pozornicu i započeli koncert nimalo zadivljujuće, štoviše, krenulo je vrlo monotono poznatom "In My Car" koju četvorka očito uvijek čuva za uvod u koncert, ako je suditi prema ovom i prethodna dva zagrebačka nastupa u Boogaloou i Purgeraju.

Tridesetak uvodnih minuta činilo se previše da bi bilo potraćeno na nimalo energično nizanje poznatih pjesama pred ispunjenim Boogaloom, pa se ni entuzijazam publike nije mogao manifestirati u bilo kakav oblik kinetičke energije. Mlako 'gracias' nakon svake pjesme zvučalo je već pretenciozno i ofucano za jednog Hispano-Amerikanca kojem je materinji jezik zapravo engleski, a ne španjolski sve dok se frontmen nije riješio sunčanih naočala (mora da ima problema s tim da je pod svjetlošću reflektora), izvadio metlu iz guzice i po prvi puta se obratio publici najavivši film "Machete" Roberta Rodrigueza koji trenutačno igra u domaćim kinima.

Film je glazbeno inspirian istoimenom pjesmom s posljednjeg albuma "Back Into The Darkness" iz 2008., koja uz "After Dark" svakako slovi za najveći hit ovih rockera s ceste. Energija se izmijenjivala tijekom "My German Fraulein", za koju je podijelio s publikom da je napisana u Njemačkoj nakon posjeta sex-shopu gdje se zatreskao u ženu s pišom te "If You Love Me", bilingualnoj ljubavnoj rock lamentaciji tijekom koje je pomiješao gitare što je pridonijelo opuštenijoj atmosferi u odnosu na početnu.

Erupcija energije dogodila se, očekivano, tijekom "After Dark", zavodljivog klasika na leđima kojeg, priznajmo si, ovaj bend i 15 godina kasnije i dalje egzistira, što se vidi i iz njihovih najavnih plakata. Bilo kako bilo, "After Dark" kod svakog je muškarca u publici prozvao u misli predivnu Salmu omotanu žutom boom, a Tito je, znajući kako muški um razmišlja na pozornicu pozvao dvadesetak djevojaka koje su spontano prihvatile igru, premda ih je zajebao, a nas u publici zbunio mali Tito koji je prosjek žena pokvario s dva-tri tipa... Čemu to, brate mili?

Ovaj ekstatični hit nije označio kraj, pa su se u pomalo deliričnom tonu izredale "Fumando Marijuana", odnosno "La Cucaracha" koju je Larriva pokušao prekrstiti u hrvatsku inačicu (nakon što se sjetio gdje zapravo nastupa) i nazvao ju "La Žoharacha". Dakako, zafrkancija i pridobivanje publike ovom simpatičnom igrom izazvalo je oduševljenje, a po silasku s pozornice zaorilo se ime Titovo.

Na trenutak pomislite sa smiješkom na licu kako to na tren izazove sasvim drukčiji prizvuk i pridobije nimalo glazbene konotacije, a da i drugi dijele to mišljenje uvjerite se osvrtom oko sebe.

Treći bis u dvije godine bio je jednak prethodnima i shvatite kako naposljetku nije bitna set-lista za dobar koncert, jer Tito & Tarantula je uopće nisu pokušali mijenjati, pa čak ni solidna svirka, već tek dobro raspoložena i kvalitetna publika na kojoj Boogaloo može biti itekako zahvalan, nipošto bendu.

Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji