Aktualno

Halo, šta je? Molim? Opalim te golim

18.10.2010. @ 16:32 Kristina Trupeljak

Najavljivali su bogatu scenografiju, svirku s live-bendom, DJ-e koji će rasplesati ekipu, posebne goste, nagradnu igru, no prije svega dobru zabavu.

Poslije skoro pola desetljeća trebali bismo biti sretni što u ovakvoj kombinaciji uopće Bolesna braća i nastupaju, ali s vremenom su se standardi digli. Nemojte me shvatiti krivo, svega navedenog i već prije najavljenog je bilo, no ja ne bih bila ja kad ne bih našla 'dlaku u jajetu'.

U skladu s vremenima kad se od svih uvijek očekuje nešto novo, 'nešto divlje', nešto ekstravagantno, pogotovo od ljudi koji sami sebe nazivaju 'bolesnima', ista očekivanja nebi trebala zvučati kao zahtjevan prohtjev. Nastup Bolesne familije u solidno popunjenom Aquariusu bio je na razini i zadovoljavajuć. Atipičan za njih same svakako, no nadam se da je ovo tek početak njihovih eksperimentiranja.

Nastup su započeli cca 40 minuta do ponoći hitoidnom "Stari repper" za koju i sami vele da nisu mislili da će tako pozitivno odjeknuti kod slušatelja. Ako mene pitate pravi je potez bio ispucati bombu na početku, nastaviti s malo manje poznatijima, ali samim Bolesnicima dražim pjesmama, te se opet vratiti na hitove 'promiješane' s raznim gostima suradnicima. Recept za polizati prste.

Među prvim stvarima za najavu 'bombastičnog' nastavka bile su također i "Mali majmun Čita" na kojoj je Kristijan Beluhan zaorio svojim vokalom u napola 'gengsta' izdanju sa sunčanim naočalama pokušavši biti 'čru' s njima kao Bizzo u istima. Kasnije su se zaredale "Telefon faki", "Voajer" te "Mali dečko".

Interpretirane su s minornim varijacijama od studijskih verzija i dosjetljivim komentarima kojima su Bizzo i Dooks nasmijavali publiku. Ne mogu ne spomenuti i plesaljku koja je 'tresla guzu' u nezahtjevnoj koreografiji skoro cijeli njihov nastup, no na nesreću mnogih muškaraca/dečkića nije 'skidala bluzu'. Whoo hoo.

Maya Azucena američka je soul pjevačica koja je stigla kao gost na pjesmi "Dobrodošli u Grad" i nakon nje solo otpjevala svoju "Do You Really Wanna Party". Neću previše filozofirati o njoj jer je i više nego prekrasna i talentirana. Ja sam ostala 'paf' slušajući je iz prvog reda i gledajući kako s lakoćom i jednostavnošću dominira pozornicom ali i ostatkom kluba ostvarivši zavidnu interakciju s posjetiteljima.

Taman negdje na pola puta, uslijedile su dobro poznate "Čiča mića", "Looka i Borna", te nova stvar "Bijele patike" popraćena neizostavnim rekvizitom, pogađate, bijelim patikama. Usred pjesme dogodio se trenutak 'bondanja' s prisutnom ekipom koja je izula smrdljive tenisice i pustila da miomirisi 'nafiksaju' cijeli AQ. Možda se i zbog toga publika 'rascupkala' na "Utjehu kod Đurđe", a 'pošandrcala' na "Patriši".

Nakon kratkog intermezza Bolesna braća nastavila su predstavljati svoj repertoar "Lovačkim pričama" te novom "Operi se". 'Nabacili' su i kratki freestyle koji je bio samo uvod i služio kao zagrijavanje publike za pojačanje u obliku Ide Prester iliti ponovno oživljene Nensi Hohnberger. Ida je obogatila svojom prisutnošću i energičnošću i "Tresi guzu" koju su Dooks i Bizzo ostavili za kraj i na kojoj je krenulo čak i 'poganje' okupljenih opijenih dozom njihovog ludila. A mislili ste da je ta jako opasna i agresivna aktivnost rezervirana samo za rock i njegove podžanrove. E pa nije. Bolesni demoni koji tjeraju ljude na takav čin isijavaju i iz hip-hopa.

Ne smijem zaboraviti spomenuti ni lutku za napuhavanje (već pomalo isfurana fora) koja je tijekom koncerta kružila klubom da bi se na momente odmorila na pozornici.

Za rasplesavanje prije i poslije koncerta bili su zaduženi Oli Doboli i Phat Phillie, dugogodišnji prijatelji Bolesne braće. Bolesnici su nakon kratkog predaha izašli na bis i ponovo otpjevali "Utjehu kod Đurđe", na što je lutka za napuhavanje ponovo doživjela uskrsnuće i trenutke slave.

Ako je ona bila najavljivani gost iznenađenja onda im nije uspjelo jer se nisam iznenadila, a nije me iznenadila ni pojava sveprisutnog Marija Petrekovića koji je paradirao s mrtvačkom glavom i nabreklim genitalijama nakon koncerta i koji je pomogao Bizzi da izvuče sretnog dobitnika LDC televizora.

Suma summarum, interakcija sa zagrebačkom publikom bila je zadovoljavajuća, repertoar očekivan budući da je ovo bila ipak promocija novog albuma ovih zaista prevelikih umova 21. stoljeća. Do šireg zaključka sam došla još u uvodu, a budući da je cijeli koncert bio kaotičan i zbrda zdola, nek takva bude i izvještaj.

Izvještaji