Aktualno

Večer dijametralno suprotnih emocija

16.10.2010. @ 08:13 Ljudevit Cikač Ciky

Hrvatskoj metalnoj publici po treći je puta u posjet stigao jedan od najdražih joj bendova, finski 'tulumaši' Korpiklaani, i to u paketu s također dragim nam Eluveitie, što je garantiralo još jednu dobru i zabavnu večer.

I ona se, bez obzira na ozbiljnije 'tipfelere', i dogodila.

Da se doista radi o ekipi koja ima super odanu publiku dokazuje podatak da je koncert rasprodan, pa su oni koji su kalkulirali do zadnjeg dana lijepo ostali bez ulaznice i dio, ili čak kompletnu cjelovečernju 'predstavu' proveli oko Močvare, koja je ponovno dokazala da u pravom smislu te riječi uživa kultni status kod 'underground' publike.

Godnr.universe / foto: Božidar Breški

Ipak, nije baš sve štimalo onako kako se to moglo naslutiti po atmosferi koja je vladala pred klubom. Naime, zbog neočekivanih problema na granici Bugarske i Srbije, te još nekih na putešestvijama dugim skoro 1000 kilometara, karavana je, umjesto da tada počne svirati, u 20 sati tek stigla u Močvaru. Nervoze je bilo među ekipom, ali nije se činilo prevelike, ili bar ne kakva obično zna biti u sličnim situacijama, pa je dojam da je kraći kišni period bio nešto najteže što se preživjelo u iščekivanju koncerta.

Tu se ipak možda i moglo biti fleksibilniji pa pustiti ljude da uđu u natkriveni prostor da se sklone od kiše, s obzirom da se u dvorani odvijala vjerojatno neka mini tonska, pa se u nju nije moglo. A opet, teško da bi svih šestotinjak 'faca' stalo, pa je za pretpostaviti da je ovo rješenje, iako ne svima najbolje, ipak bilo najpametnije ili u najmanju ruku najracionalnije.

Svirka je, s kašnjenjem od nešto manje od dva sata, krenula sa skupinom Godnr.universe, projektom ljepše četvrtine Eluveitiea, Meri i Anne, te kolega im Ive Henzija i Merlina Suttera. Nešto manje od pola sata svirali su zanimljiv atmosferski metal, a uz Merin pozdrav 'dobro veče Domovino', popraćen burnim pljeskom, te pjesmom posvećenoj njezinoj majci, izdavajamo zanimljiv podatak da se, izuzev bubnjara, preostali trojac izmjenjivao u instrumentalizacijama. Tako su, osim što za Annu znamo da odlično pjeva, cure pokazale i da znaju svirati i gitare, te da se i one, baš kao i Ivo, mogu prijaviti za 'titulu' multiinstrumentalist.

Eluveitie

Prvi od dva co-headlinera, Eluveitie, krenuo je u nastup s instrumentalom "Otherworld" s novog albuma "Everything Remains (As It Never Was)", pa nastavio s "Nil", na kojoj se već jako čulo da razglas uopće ne štima. Naime, Chrigelovi vokali ili se nisu uopće ili su se jedva čuli, instrumenti su dolazili do izražaja uglavnom dok su dobili značajniji solo dio, izuzev bubnja i bas gitara, koje su bile pretutnjave, pa je tako izostao segment harmoničnosti. Skoro pa totalna katastrofa.

Bliže stageu se još koliko toliko čulo, no na drugoj strani dvorane jedva nekako, više nikako, što jako čudi, jer je tamo bila ekipa tehničara na izvrsnim pozicijama, koji si ili nisu mogli pomoći ili su gluhi ili jednostavno ne znaju složiti dobar sound. Čudno, jer dobar sound je još jedna u nizu Močvarinih kvaliteta više u odnosu na dobar dio dvorana u gradu.

U tom tonu, odnosno gotovo nepodnošljivo lošeg sounda, nastavljen je koncert, pa je zaista šteta što je 'sakrio' odličnu svirku benda, ali i tu i tamo koju pogrešku. Manje bitno. Koncert je, uz bend, maksimalno povukla publika, koja je, bez obzira na tu nepodopštinu, bila tijekom cijelog trajanja potpuno 'u njemu', a i odlično poznavanje svih pjesama ide joj u prilog.

Nije bilo lako u punoj dvorani, u kojoj je doduše, bilo prozračno, ali i jako, prejako vruće, no i u tim se okolnostima išlo 'do kraja'. Respect. A ljude koji, usprkos svemu, pa čak i pripremljenim stolovima i otvorenim vratima, puše u dvorani, neću nazvati nikakvim pogrdnim imenom jer svojim kretenizmom i nepoštivanjem velike, ogromne većine to jednostavno ne zaslužuju. K tome, osjećali bi se važnima, pa nećemo o njima, jer atmosfera je doista bila pakleno dobra da ju niti još jedna nevolja nije uspjela razoriti.

Najbolji dio koncerta bio je onaj središnji, s "Thousandfold", "Inis Mona" (malo publika zakazala u refrenskom pripjevavanju), "Slania's Song" i iznenađujućom "Omnos" koja je sjajno 'legla' na prethodnu pjesmu, i u kojima se Anna opet pokazala dobitnom kombinacijom.

Instrumental "Isara" prelomio je koncert (šteta da su preskočili "Setlon"), uvevši ga u zadnju trećinu koju su obilježili naslovi s novog, te s najranijih izdanja, nakon čega je došao kraj. Bez bisa. Šteta, bio bi to, usprkos svemu, 'šlag na tortu', no kako je koncert bio dug, i još važnije, vrlo dobar, nećemo zamjeriti.

Set-lista:
1. Otherworld
2. Nil
3. Gray Sublime Archon
4. Bloodstained Ground
5. Your Gaulish War
6. Thousandfold
7. Inis Mona
8. Slania's Song
9. Omnos
10. Isara
11. Quoth The Raven
12. Kingdom Come Undone
13. (Do)minion
14. Andro
15. Tegernakô
16. The Liminal Passage

Korpiklaani

A i trebalo je odmora publici za finale večeri, novi nastup Korpiklaanija u Zagrebu, na kojem je bilo najviše ljudi. Ali koji je bio najslabiji od svih Korpiklaanijevih koje sam gledao, a nije ih malo. Jedno šest-sedam. Tek nekoliko mrvica bolji razglas, umor, ali i vjerojatno drama koju su proživjeli kroz dan uzelo je svoje, pa iako se ne može poreći uobičajeni trud momaka (posebno veseo, retoričan i pjevački raspoložen bio je Cane), ovoga puta kao da nisu bili oni pravi.

No, Korpiklaani i kad nije pravi, on je najmanje - dobar. A kad ima takvu publiku, pokoju pivicu, Red Bull i vodkicu, ne mora se brinuti za njih.

'Trganje' publike je počelo već od sjajnog uvodnog dijela s "Vodka", "Journeyman", "Korpiklaani" i "Cottages and Saunas", no tada je došao predugi dio s instrumentalima i sporijim pjesmama, doduše i s nešto polkastih ritmova, koji je malo kao 'priklao' koncert. Njega je iz prevelike monotonije izvukla "Viima" i još jedno ugodno iznenađenje večeri, odlična "Paljon On Koskessa Kiviä", s naročito dobrim feedbackom publike.

Finale koncerta je doista bilo 'grande', pa je uz "Pine Woods", "Wooden Pints" i neizostavni "Happy Little Boozer" stigao privremeni kraj, no uzvici oduševljenja uz skandiranje 'Korpiklaani, Korpiklaani...' vratio je ekipu na stage i tada ludnica - "Lets' Drink". Ona je trajala prekratko, jer je izostala neizostavna, himna benda - "Beer Beer" (!?).

To se dosta teško podnijelo, rastanak s bendom uz Jonneov monolog bio je dug, predug, no za liječenje svih rana bit će - četvrti puta. Jer ljubav hrvatskih metalaca i Korpiklaanija tolika je da nema šanse da se četvrti susret ne bi dogodio. I to u skorijoj budućnosti. Mi smo jedni drugima jednostavno - suđeni.

Set-lista:
1. Vodka
2. Journeyman
3. Korpiklaani
4. Cottages and Saunas
5. Erämaan Ärjyt
6. Kipumylly
7. Huppiaan Aarre
8. Pellonpekko
9. Viima
10. Juodaan Viinaa
11. Metsämies
12. Palovana
13. Paljon On Koskessa Kiviä
14. Tuli kokko
15. Pine Woods
16. Crows Bring the Spring
17. Wooden Pints
18. Happy Little Boozer
-bis-
19. Let's Drink
20. Ii lea Voibmi

Izvještaji