Aktualno

Subotnje 'klanje' na Serbus Rock Festu

4.10.2010. @ 17:45 Ivan Kišić

Uz sav šund i estradni polusvijet koji se skuplja na periferiji grada, Zagreb je ipak uvijek bio otvoren i za dobru dozu rocka.

Originalno najavljen za prošli mjesec, Serbus Rock Fest je zbog loše vremenske prognoze prebačen dva tjedna kasnije te je dokazao da će standardna postava domaćih rock klasika, solidna cijena ulaznice i dobra lokacija uvijek naći svoju publiku.

Bivša klaonica na Heinzelovoj ulici se pokazala kao pristojan koncertni prostor, iako se sjećam tek Motorheada i The White Stripesa na toj lokaciji. Uz minimalno ulaganje ionako truneći prostor mogao bi postati češće odredište za svakakve tulume i koncerte. Kad se sjetim odlično iskorištene tvornice papira u Rijeci gdje se održava Hartera festival žao mi je što zagrebačka industrijska ostavština zjapi prazna.

Nastup su otvorili bendovi Kaucija i VIS Peri Deri koji su mijenjali prije najavljeni Tac, no publika se počela okupljati tek dolaskom sve popularnijih Picksiebnera i kasnije legendarne Zadruge. Vrućim i energičnim nastupom zagrijali su publiku setom svojih klasika, a Krešo se ovaj puta nije bojao podići svoj glas, unatoč nedostatku motornih pila i drugog asesoara.

Let3

Do početka nastupa Let3-a prostor bivše klaonice se udobno napunio, dovoljno da bude pravo koncertno iskustvo, a opet ne s previše ljudi, tako da su redovi za piće, hranu i WC ostali prihvatljivi.

Gosti iz Rijeke nastup su počeli u crnim PVC odjelima i brkovima, koji su kasnije otpali, dok su odjela zamijenjena šarenim fluorescentnim kombinezonima. Prle i Mrle otkrili su i zarasle sijede brade - neki su ostali iznenađeni da iza brkova stoji i lice, no uglavnom se radilo o istom dijelu publike koja je došla samo zbog "Dijete u vremenu" i skupnom pjevanju koje ga prati.

Letovci su isporučili svoj klasičan energični nastup, s nešto većim fokusom na starije pjesme, dok su novije uglavnom bile pred kraj nastupa. Zanimljivo je da su otvorili s "Ne trebam te", pjesmom koja se inače nalazi na kraju, spuštajući atmosferu sa svojim stonerskim riffovima. Bacanje perja za vrijeme "Izgubljeni" je već dugo standardni dio nastupa, s kojim su i zatvorili.

Partibrejkersi

Jedini inozemni gosti, srpski Partibrejkersi su ionako jednom godišnje u Zagrebu, tako da je njihov repertoar dovoljno poznat domaćoj publici. Osim problema sa zvukom (što je frontmen Cane na svoj uobičajeni arogantan način pokušao riješiti) u prvim redovima se dogodio i manji incident za zapaljenom bakljom.

Majke predvođenim Baretom

Nešto nakon dva u noći na pozornicu su stupile Majke s karizmatičnim i vječno 'odsutnim' Baretom koji je uz karakteristično mumljanje i bacakanje ipak izveo odličan show. Bend je već nakon dvije-tri pjesme 'razvalio' publiku s teškim rock-blues zvukom, a uz klasičnu koncertnu postavu pjesama izveden je i novi materijal kojeg je publika toplo prihvatila.

Možda mala digresija, no spomenuo bih da su Majke po mome skromnom mišljenju uistinu najbolji domaći rock bend, ako ne i regionalni. Goran Bare doslovno živi rock'n'roll načinom života što odlično prenosi u pjesme koje postaju himne cijele generacije. Iako su novije pjesme usporile ritam starih garage baraža iz doba "Bombardiranja New Yorka", Majke ne gube snagu i karizmu zbog kojih ih toliko i volimo.

Koliko god dobro sve to zvučalo 'na papiru', Serbus Rock Festu je nedostajalo ono nešto. Neka karizma drugih koncertnih prostora, možda bolje vrijeme ili veća posjećenost? Teško nam je pogoditi što točno, no ove subote provod u Heinzelovoj je bio tek prosječan, koliko god inače voljeli izvođače koji su nastupali.

Izvještaji