Recenzije
Odličan debi kockarskog ubojice
6.10.2010. @ 10:28
Brandon Flowers
Flamingo

| Datum izdanja: | 3.9.2010. |
| Izdavač: | Island / Universal Music |
| Žanr: | Pop, Rock, Alternative |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Welcome To Fabulous Las Vegas
- Only The Young
- Hard Enough
- Jilted Lovers & Broken Hearts
- Playing With Fire
- Was It Something I Said?
- Magdalena
- Crossfire
- On The Floor
- Swallow It
- The Clock Was Tickin’ (bonus)
- Jacksonville (bonus)
- I Came Here To Get Over You (bonus)
- Right Behind You (bonus)
Navikli smo da vodeći ljudi rock bendova krenu samostalnim putem usred kreativne učmalosti i blokade benda kao kolektiva potražujući svježe kanale autorealizacije, no s frontmenom The Killersa Brandonom Flowersom ovo nije slučaj.
"Flamingo" je debitantski vrisak kreativnosti individualca životne mudrosti i jednostavnosti.
Momak iza tekstova The Killersa odavno je potvrdio svoj lokalpatriotizam prema Las Vegasu, leitmotivu albuma prvijenca naslovljenom prema Flamingo cesti za koju veže uspomene satkane pomalo disparatnim kockarsko-religioznim simboličkim nitima, što potvrđuje uvodna i prikladna "Welcome to Fabulous Las Vegas". Pop-rock balada ispunjena višeznačnim kockarskim metaforama odlično određuje prirodu albuma svojom organičko-progresivnom formom koja se, dakako, ne odlikuje ponavljanjem obrazaca i dionica, već razvijanjem melodijske linije i ritmičnošću.
Za jednog kockara neobično je da na samom početku albuma nudi aseve i adute, jer "Only the Young" kosi s nogu nevjerojatnom težinom teksta od koje će se i oni najčvršći naježiti i ostati zabezeknuti, a efektu pridonosi Flowersovo variranje između visokog i srednjeg vokalnog registra.
Kantautor neprestano koketira sa žanrovima, ali nikada ne započinje duboku vezu zbog koje bi se sa sigurnošću moglo govoriti o kategorijama s predznacima, pa tako rado zagrebe u alternativni country u "Hard Enough", novovalni zvuk tipičan The Killersima u "Jilted Lovers and Broken Hearts" i "Swallow It", odnosno sintetički pop-rock u "Right Behind You".

S druge pak strane, dramatičnost i melankolija najdraža su mu sredstva izražavanja i najprikladnija njegovoj poetičkoj autentičnosti i sirovoj iskrenosti atipičnoj muškim glazbenicima, pa tako progovara slomljenim glasom u instrumentalno minimalističkoj "Playing With Fire" koju dramatično podiže mješoviti zbor pri vrhuncu. Iako tematski fokusiran na odnos s najbližima, obitelji i voljenom ženom, Flowers ni u jednom trenutku ne upada u zamku patetike, već univerzalne teme osvježuje svojom, krajnje ekspresivnom, perspektivom, što je slučaj i s najavnim singlom "Crossfire".
Spomenuti duhovni moment posebno je zanimljiv zbog svoje suptilnosti, ali i sveprisutnosti, ne implicirajući pritom religiju, već oslonac u nečem iracionalnom, ali nužnom za nošenje s tragedijama o kojima progovara u pomalo bizarnoj "The Clock Was Tickin'", country priča o ranoj smrti drage mu djevojke Jackie u kojoj kombinira, ovisno o atmosferi, dur i mol ili pak u "Jacksonville" gdje gospel zbor ima ulogu u cijeloj pjesmi, ali ne skrećući fokus s njegova vokala.
Brandon Flowers debitirao je nakon uspješnog desetljeća s The Killersima s albumom u kojem će svi oni koji žele 'čuti' prepoznati Depeche Mode, U2 ili New Order, ali "Flamingo", nakon što se tek nakon nekoliko preslušavanja uspijete naviknuti i zvuk vam 'legne'(!), postaje specifično i odlično strukturirano djelo čovjeka vokala neodvojiva od emocije i njezine jezične realizacije, čineći tako "Flamingo" albumom putovanja savršenim za jesenske dane.


