Aktualno

Zbogom, Placebo!

3.10.2010. @ 12:31 Igor 'Yuri' Jurilj

Osamnaest je mjeseci prošlo otkako se Placebo poput Feniska vratio iz morbidnih šuma medikamenata s novim bubnjarom i novim albumom sugestivno naslovljenim "Battle For The Sun" i činilo se nestvarno u londonskoj monumentalnoj Brixton Academy, nekoć kazalištu i kinu, a danas kultnoj koncertnoj dvorani.

Dvodnevnim nastupom na domaćem terenu nakon punih 10 godina trojka je proslavila reizdanje albuma, ali i pripremila nekoliko ugodnih i manje ugodnih iznenađenja fanovima, zbog čega smo i mi potegnuli put Londona.

Tipičnog prohladnog i tmurnog britanskog utorka, 28. rujna, na rubu druge zone, posljednjoj stanici plave Victoria linije podzemnom, u Brixtonu pred predivnom neoklasicističkom dvoranom okupila se skupina ljudi u odijelima s puškama - najvjerniji fanovi odjeveni u 'trigger happy' klaune naoružani pivom, ciderom, živcima i diskografijom Placeba, kako u ušima, tako i na svojim playerima, od jutra su kampirali kako bi ugrabili prve redove.

No, malo je tko bio upoznat s informacijom da se engleski kapitalistički crv O2 (poput našeg Vip-a, T-Mobilea ili Tele2) ugnojio posvuda i tako dao prednost pri ulazu svojim korisnicima nauštrb nas siromaha koji koristimo drugu mobilnu mrežu. Dakle, bez obzira doletiš li iz Hrvatske da bi k'o majmun čekao od 15 h u redu bez pišanja i poštene hrane, vraćaju te na kraj reda gdje s ostalim ne-02-ovcima ulaziš posljednji.

Zajebi, brale! Skrpao sam se nekako preko nesretnog roaminga (koji, btw nije radio, ali je bar mogao krasti ime mreže) i uletio u Brixton Academy nešto iza 19 h u prve redove.

Pola sata kasnije na pozornicu stupa oksfordska garage-rock trojka Little Fish predstavivši svoj 20-minutni set u histerično-ekscentričnoj maniri frontwoman, Julia "Juju" Sophie Heslop, neobične kombinacije Patti Smith i Juliette Lewis kojom je pridobila publiku u neurotičnim izvedbama "Am I Crazy" i "Bang Bang" izazvavši time salve nezadovoljstva zbog povlačenja sa scene, ali strogi raspored diktirao je tempo i bilo je potrebno 'dekorirati' pozornicu s desetak bubnjeva uz klasični instrumentarij za kalifornijske rockere Evaline.

Placebo su oduvijek imali afiniteta prema neurozi i histeriji, pa se ove dvije imenice mogu olako atribuirati šesteročlanom rock bendu iz Turloca koji je izveo jednako toliko pjesama, obilježenih bacanjem vidno nadroksanog vokala Richarda Perrya koji se nekoliko puta polomio i natukao jaja, ako mu je išta od njih i ostalo, bacajući se s pozornice među publiku.

Iako je izgledalo i više nego bolno, Evaline su pomutili um svima i osigurali si kasnije odličnu prodaju albuma "Postpartum Modesty" objavljenog pod nezavisnom etiketom. Histerično nabrijavanje ovih Amera moglo bi se poput pošasti uskoro proširiti europskom indie scenom, a mi toplo preporučujemo da bacite uho na njihovu muziku.

Tijekom cijelog nastupa Evaline među prvim redovima našao se ženski klaun koji je iz vodenog pištolja špricao Perrya vodkom ulivenom u mali spremnik zbog čega je Brian Molko prolongirao početak koncerta rekavši kako neće početi dok djevojku ne izbace iz dvorane. Tek oko 21:15 pozornicu počinju pripremati dečki iz tour crewa maskirani u pomalo jezive klaunove. Hipersenzibilni Molko nekoliko minuta kasnije otvara nastup sada već legendarnim debitantskim singlom "Nancy Boy" i u dvorani nastaje delirij.

Petnaest godina kasnije Molko zvuči bolje nego li na početku karijere, a postava Placeba čini se najharmoničnijom i najživljom dosad. Na domaćem terenu potpomognuti Fionom Brice (violina), Nickom Gavrilovichem (gitara) i Billyem Lloydom (bas) bend se prepustio emocijama i strastima u glazbenom presjeku cjelokupne karijere fokusiravši se na hitove kako bi ziheraški raspametili brixtonovce.

Tijekom godina Molko se možda riješio femininih atributa napustivši tako polako svoj androgini izgled, ali svakako to nije slučaj s besprijekornim vokalom sinkroniziranim s izmjeničnim gitarama u klasicima poput "Every You Every Me", "Special Needs" ili predivnom "Soulmates".

Doista pokušavajući izbjeći tendencioznost i pristranost, gledajući Placebo po četvrti put u novom kontekstu vidi se kako energija i nastup ne jenjavaju; Brian briljira za mikrofonom, dok Stephan i Steve svojim lascivnim pokretima zabavljaju i animiraju publiku. Stoga su kulise i video-zidovi minimalističkog karaktera, tek ilustrativni dodatak glazbi u prvom planu.

Mogli bismo iskoristiti sve ofucane fraze o kvaliteti nastupa i govoriti kako je Placebo 'zapalio', 'doveo do usijanja' ili 'osvojio' publiku, no u svakom slučaju gužvanje je bilo neopisivo i ovdje počinje dio koji bi mogao poslužiti kao instrukcije našim redarima koji se ne diče bontonom, a posebice normalnom ophođenju s publikom. Naime, tijekom cijelog su nastupa regulirali koncentraciju mase u prvim redovima i doista nas neprestano pojili hladnom vodom ne bi li se hidratizirali uslijed divljanja na "Breathe Underwater" ili "For What It's Worth", čime na vidjelo dolazi britanska obazrivost i susretljivost.

Set je priveden kraju, jednako kao i na ovogodišnjem Exitu, sugestivnom "Song to Say Goodbye" i "Bitter End" i na pozornicu dolaze trojica klaunova s ogromnim puškama i u publiku ispaljuju desetke majica s novom maskotom benda. Pritom slijedi erupcija s povratkom šestorke na pozornicu i trzajima na bas gitari u uvodu "Trigger Happy Hands" tijekom koje nad publiku pada doslovce nekoliko stotina bijelih balona s natpisom 'death and fear. S pozornice se ispaljuju mekani bijeli konfeti i delirij je najbliže stanje uma nastalo iz ove pjesme, a Brian i Stefan otpočinju sirovi gitarski duel tijekom kojeg se natjeravaju po pozornici.

Bis okrunjuju "Post Blue", "Infra-Red" i "Taste in Men" tijekom kojih snijeg konfeta neprestano pada i prekriva ocrtana lica i zabjeljuje pozornicu i gitare, a budne leće kamera raspoređenih po cijeloj dvorani prate naklon benda pred pomahnitalom publikom uvjerenom da kraj nije smio doći.

Međutim, ovo je definitivno bio kraj i to ne samo spektakularnog koncerta kojem je, doduše, nedostajalo poznate komunikacije Briana s publikom, već i Placeba za sljedećih nekoliko godina koje će provesti u studiju snimajući nasljednika "Battle For The Sun".

Iako je koncert u Brixton Academy najavljen kao posljednji britanski koncert, već je sljedećeg dana bend otkazao ostatak europske turneje zbog Brianove bolesti, a vjeruje se da će i tri azijska koncerta u listopadu također biti prekrižena. Stoga smo sretni da smo posvjedočili posljednjem koncertnom nastupu ove ere Placeba koja bi uskoro mogla biti okrunjena live izdanjem gdje ćete moći vidjeti arhiviranu verziju sraza glazbe i strasti.

Čini se da je ovo doista bila 'pjesma za reći zbogom'.

Set-lista:
Nancy Boy
Ashtray Heart
Battle For The Sun
Soulmates
Kitty Litter
Every You Every Me
Special Needs
Breathe Underwater
The Never-Ending Why
Bright Lights
Meds
Teenage Angst
All Apologies
For What It's Worth
Song To Say Goodbye
The Bitter End
-bis-
Trigger Happy Hands
Post Blue
Infra-Red
Taste In Men

Izvještaji