Aktualno

Koncert dobar, nije bio loš... Edo Maajka u Boogaloou

4.10.2010. @ 11:42 Nikola Burčul

Bilo je to zaista davno. Zagrebački Boogaloo Club se još zvao OTV Club. Na televiziji je jedan nepoznati mladić sa simpatičnim 'Kupi CD od Ede' pozivao da se kupi njegov album prvijenac.

/ foto: Tina Črnko

Na nekim programima i radiostanicama mogao se čuti i vidjeti njegov singl "Prikaze" sa zanimljivim popratnim videouratkom. Netko nov se pojavio na sceni. Netko bez dlake na jeziku tko, po riječima Gibonnija, 'bolje od mnogih kolumnista zna opisati situaciju u zemlji'. Netko koga Hladno pivo zove na snimanje dueta, netko kome je za inspiraciju za tri albuma dovoljno jedno putovanje po zemlji, tj. po Balkanu koji je 'stvoren za rep'.

Bilo je to prije više od šest godina, točnije 21. veljače 2004. Edo Maajka je iza sebe imao tek jedan album i te hladne zimske večeri odlučio ga je zajedno s pratećim mu sastavom Leksaurinima te predgrupom Leut Magnetik, promovirati u tadašnjem OTV Clubu. Gužva na ulazu je bila nevjerojatna, koncert je bio rasprodan, organizacija je bila katastrofalna a Maajka je iznenađen promatrao okupljenu masu ljudi koja očekuje izvedbu "Slušaj mater".

Nije to bio ni prvi ni posljednji Maajkin koncert; prije je nastupio s TBF-om na mitskom nastupu u Močvari, a poslije je punio sve, od Doma sportova i Aquariusa u Zagrebu, do Orlanda u Dubrovniku i Kocke u Splitu... Nije bio ni prvi ni posljednji njegov koncert, ali je bio prekretnica, znak da je njegova poruka došla do brojnog slušateljstva, te je funkcionirao kao odskočna daska za mladog pjevača koji još ima mnogo toga za kazati. Kao takav je bio iznimno važan.

Šest godina kasnije na istom mjestu, u klubu danas preimenovanom u Boogaloo, Edo Maajka predstavlja svoj prvi kompilacijski album "Spomen ploča". Predstavljanje kompilacijskog albuma nakon samo šest godina znači da su protekle godine za njega bile izuzetno plodne te da želi svojim fanovima na jednom disku, u drukčijim aranžmanima, predstaviti stari materijal.

To je, naravno, za svakog umjetnika dobra stvar. Loše je što su njegovi bijesni, socijalno angažirani stihovi kroz taj dugi period zadržali istu svježinu kao i onog dana kad su pušteni u eter. Hrvatska je, prema tome, održavala svojevrstan status quo.

Hrvatska je pogodna zemlja za rep inspiraciju. "Da živim u Švedskoj, vjerojatno bih bio heavy metalac koji pjeva o Gospodaru prstenova" izjavio je Erol Zejnilović, gitarist koji je prije svirao u Edinim Leksaurinima. Hrvatska nije Švedska, a "Spomen ploča" je rezultat takvog stanja.

U Boogaloou u dva sata odlične svirke potpomognute Frenkijem, puhačkim triom te uvježbanim sastavom, Edo je još jednom demonstrirao zapanjujuću sposobnost seciranja društvene stvarnosti. Od početne "Saletove osvete", preko uspješnica "Dragi moj vlado" pa do "Jesmo l' sami" Edo je pokazao dobru pjevačku formu pred publikom koja se okupila u mnogo većem broju nego na njegovom prošlom zagrebačkom koncertu u Aquariusu u lipnju.

"Prošli put bilo vas je sto i pedeset. Drago mi je što vas je ovoliko došlo i hvala vam" izjavio je Maajka te nastavio s akutalnim singlom naziva "Fotelja". Slijedile su "Sretno dijete", popularna "Minimalni rizik", "Tata mama", "Ne-mo-žeš", "Bomba", "Pržiiiii" te za kraj formalnog dijela nastupa ostavljena "No sikiriki". Za bis je ostavljena "Sve prolazi" a koncert je definitivno završen s reprizom "Dragi moj vlado".

"Koncert dobar, nije bio loš" ispalio je jednom sam Maajka. To može biti i najtočnija ocjena ovog koncerta. U dvorani koja nije zaboravila Edu, niti je Edo zaboravio nju, kao da još uvijek živi sjećanje na onu davnu zimsku večer kad je sve počelo. Večer 21. veljače 2004.

Poput otkrića ljepote, ili poput otkrića ljubavi, otkriće Ede Maajke obilježava važan datum u životima njegovih obožavatelja. To se obično događa u mladenačkom uzrastu zato što zrelija dob traži i pronalazi smirenije pisce.

Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji