Aktualno

D.A.F. zauvijek

13.9.2010. @ 22:05 Ivan Antunović

U sklopu 3. Zagrebi! Festivala, hrvatsku metropolu po prvi put posjetio je dvojac koji, kako bi rekli, ne treba posebno predstavljati...

Ali s obzirom da je cijeli događaj bio poseban, Deutsch-Amerikanische Freundschaft za njihovu iskrenost i srdačnost, uz neizostavan kulturološki, kao i doprinos samoj muzici, iznova ide čistih pet zvjezdica.

/ foto: Višeslav Laboš

Odabran repertoar njihovih minimalističkih poslastica uživo, sadržavao je pune pogotke, od kojih su neki bili vidno očekivani a neki su predstavljali dodatno, više nego ugodno iznenađenje. U prigodnom, opuštenom razgovoru, službeno tretiranom kao novinarska konferencija, održanom između 14 i 16 sati u dvorišnom prostoru Močvare, upoznali smo dva simpatična i susretljiva čovjeka s vlastitom vizijom kako i u kojem smjeru pogurati ideje, bez podilaženja bilo čijem ukusu ili očekivanjima.

Razgovor svih uključenih kretao se od standardnih pitanja o njemačkoj avangardnoj sceni iz koje je D.A.F. potekao, preko pitanja o njihovim političkim stavovima, tome kako su započeli i otkrili zvuk koji žele, neizmjernom utjecaju koji su izvršili na druge, imidžu, eksploataciji i piratizaciji (njihove) muzike, a posebno pitanja vezano uz kultni hit "Der Mussolini", na koji su se svi uključeni u razgovor, u nekoliko navrata spontano vraćali ponekim dodatnim pitanjem - uz jedan od Gabijevih domišljatih odgovora na tu temu: "Osobno volim odabir adekvatnih riječi, način na koji one zvuče kad se izgovaraju. 'Mussolini' za mene predstavlja jednu interesantnu, seksi riječ, koja ne mora nužno biti povezana sa striktnom tematikom."

Duo je izrazio svoje veliko zadovoljstvo vezano uz medijsku podršku povodom njihovog zagrebačkog nastupa a to se itekako očitovalo dupkom ispunjenim prostorom Močvare u večernjim satima, uglavnom starijom generacijom poklonika opusa 'njemačko-američkog prijateljstva'.

Je li odabir datuma (11.9.) bio slučajan ili nije, ne možemo ustvrditi - ali ideja da Zagreb bude počašćen takvim slatkišem na dan obilježavanja jedne od najokrutnijih političkih igara u novijoj povijesti čovječanstva, dovoljno je škakljiva i prigodna za nova razmatranja D.A.F. klasika i pridavanja njihovoj važnosti u kontekstu sadašnjice. U svojih sat i pol, vrijeme je svoj nevidljivi prostor ustupilo 'vatrenom okršaju' minimalizma i publike - provokativna tematika još jednom ogoljena je do srži, svedena tek na intenzivne, jednostavne fraze u kojima 'ljubav', 'mržnja', 'rat' ili 'mir' opstaju isključivo kao 'dekorativni elementi' dinamikom protkanoj muzici.

Ni u svojoj 'poodmakloj' dobi, D.A.F.-u ne manjka nabrijanost - godine nose svoje ali njihove pojave i dalje dostojno drže do sebe, bilo krikom, gestom, kulerskim stavom ili pokretom. Dio publike očekivano je reagirao, najčujnije na čuveni "Der Mussolini", kojeg krasi ta posebna odlika bezvremenskog remek-djela - najprovokativniji hit svih vremena, koji svojim vrlo jednostavnim činom pomiruje ideološke i religijske ekstreme u muziku prigodnu za plesni podij, u potpunosti eliminiravši aspekt kulta ličnosti, njegove vječite dominacije u ljudskim glavama.

Negdje usred nastupa sličnu reakciju zasluženo je dobila i novija pjesma "Der Sheriff" koja predstavlja "Mussolinijev" simbolički nastavak. No ako izuzmemo ova dva istaknutija primjera, vjerujem da su mnogi, kako je spomenuto ranije u ovom osvrtu, doživjeli daleko veća iznenađenja - uz neizostavne i moćne "Alle gegen alle" i "Als war's das letze Mal", set su krasili i oni skriveniji dragulji - posebno "Die Lippe", "Nacht Arbeit" i "Rote Lippen" dok su "Ich und die Wirklichkeit", "Sato-Sato", "Muskel" i "Ich will" na svoj način proizveli delirij u publici.

Pjesma koju sam osobno vrlo željno iščekivao - "Mein Herz macht bum" možda je u sklopu svih tih ljepota prošla nešto nezapaženije jer je u prvi mah ta konkretna pjesma zazvučala kao izvjesna 'pogreška' - odn. na njezinom početku kao da je tekst pjesme "Mein Herz macht bum" interpretiran preko muzike za pjesmu "Alle gegen alle". No ubrzo se ispostavilo kako se "'otkucaji sreće' odvijaju u pravom smjeru.

Šteta što se ovom prigodom nije našlo mjesta i za dodatne impresije; "Im Dschungel der Liebe", "Die Gotter sind weiß", "Ein bisschen Krieg", "Prinzessin", "Liebe auf den ersten Blick", "Goldenes Spielzeug", "Geheimnis" ili "Verlieb dich in mich", predstavljale bi dodatne pune pogodke u srce publike - no opet, inzistirati na apsolutno svemu u trenutku kad su dali sve od sebe, bilo bi previše.

Umjesto navedenih muzičkih želja, D.A.F. su izveli nekoliko novijih numera, od kojih je posebno mjesto pripalo i njihovom novom singlu - "Du Bist DAF". Ti noviji standardi možda nemaju moć kakvu i dalje uživaju one ranije uspješnice ali to ne umanjuje kvalitetu i ustrajanje D.A.F. na održavanju vlastite kondicije.

Robert Gorl u ulozi staloženog bubnjara koji vrlo samozatajno, usredotočeno prati ritam dueta, vječno zapisan na odabranim sekvencama Korgovih programa i Gabi Delgado-Lopez, temperamentni frontmen koji emotivno-agresivne fraze publici odašilje iskreno, iz duše, priuštivši nam zaista spektakularan nastup u svoj ljepoti skromnosti vječno zabilježene na njihovim studijskim albumima - pjesme koje nastavljaju zvučati umjereno, provokativno, opako, autentično, nastrano...

Nakon nekoliko dosljednih biseva u sklopu kojih su na opće oduševljenje prisutnih izveli "Der Rauber und der Prinz" i "Kebab Traume", večer se nastavila uz uvijek fascinantne zvuke programa Muzikfantastique, Ivana Krželja, koji je isprva nastavio održavati prisutnost D.A.F., dodatnim hitovima iz njihove riznice, započevši s razornim disko-hitom "Brothers", da bi se sve završilo plesom do ranih jutarnjih sati uz odabir drugih, D.A.F.-u srodnih ili manje srodnih dragulja novovalnog podneblja - koje osim na Muzikfantastique večerima, publika danas vrlo rijetko može drugdje čuti.

Uz D.A.F. i Muzikfantastique, svaka pohvala i organizatorima na ovoj ukusnoj večeri.

Alles ist sehr gut!

Izvještaji