Recenzije

Oni su to učinili

9.9.2010. @ 15:39 Ljudevit Cikač Ciky

Teško bi bilo izmjeriti koliko je tinte, pogotovo posljednjih godina, potrošeno na analize riječke glazbene scene i njezinu ulogu, odnosno utjecaj na modernu glazbu posljednjih tridesetak godina, s naglaskom na kraj sedamdesetih i osamdesete.

Iako ponegdje s dosta zakašnjenja, zasluženo se na tome radi, jer, nema nikakve dvojbe, ono što je Rijeka dala hrvatskoj, a bez ikakve zadrške možemo reći i jugoslavenskoj sceni, teško da ima konkurenciju u bilo kojem gradu naše, a i bivše nam države.

Međutim, u svim tim silnim analizama, imao sam osjećaj da su neki bendovi dobili manje prostora nego su ga svojim radom, čak bih rekao i utjecajem na kompletna glazbena događanja, zaslužili. Prvenstveno tu mislim na Cacadou Look, te na Xeniu, stoga sam dojma da je reizdavanjem ovih albuma ta, pa budimo grublji i recimo, nepravda, prema njima dobrim dijelom ispravljena.

S Cacadou Look su se kolege ranije pozabavile, a mi ćemo se s grupom Xenia, čija dva ovdje predstavljena albuma, objavljena u izvorniku 1983. i 1984. godine, predstavljaju onu drugu, dojma sam, manje istraženu 'novovalnu' stranu, u kojoj je bilo dosta, najblaže rečeno, zanimljivih bendova.

A Xenia je bila i više nego zanimljiv, nesumnjivo vrlo kvalitetan, čak i reprezentativan 'primjerak'. Krenuvši ozbiljno od 1982. i prvog singla "Moja prijateljica", bend je odmah pokazao veliki potencijal, nažalost, prekratkog trajanja. Naime, nakon albuma "Tko je to učinio?", koji je kroz veći utjecaj jazza, soula i folka u osnovnoj formi art-rocka & power-popa, donio razrađeniji sound, bend je počeo 'nestajati', baš u momentima kada se očekivao finalni pečat na dva uvodna albuma.

Poučen iskustvom, pa gotovo svih bendova, koje govori da je većina 'novovalaca' od sredine osamdesetih snimala albume, u najmanju ruku, sumnjive kvalitete koji su 'potapali' njegove ideale, tko zna što bi donio taj, još jedan album. S druge strane, nakon dva spomenuta, ipak sam dojma da bi taj album cjelovitije zaokružio priču o ovom bendu, te da Robert Funčić ne bi odstupio od osobnih kompozitorskih ideja, poput mnogih iz svoje generacije. Naprosto, tako nešto nisu mi dali naslutiti ovi albumi.

Iako dijelom obične ljudske svakodnevice, mnogi tekstovi (uz one s naglašenom ljubavnom tematikom protkanom oprečnostima, odnosno suprotnostima) su za našu tadašnju scenu bili, pa teško je reći inovativni, ali neuobičajeni, čak i hrabri, to da. Nije se bježalo niti od 'težih' tema, poput silovanja ("Tko je to učinio?"), politike ("Prvomajski rokenrol"), izražavanja ljubavi i poštovanja prema ženi ("Moja prijateljica"), naravno, s relacije žena-žena. A da se ne govori o velikom, najvećem hitu benda "Troje" koji opisuje mučan, čak i krvav sukob dvojice mladića oko iste djevojke s izrazito sugestivnim žensko-muškim vokalnim interpretacijama.

Uvijek je imponirao način na koji su 'spajane' te priče s instrumentalizacijama koje kao da su rasle zajedno, a u svemu tome je strašno veliku ulogu ima izvanredan, možda i naš najbolji pop-rock vokal, Vesna Vrandečić, čiji je impozantan glas bez ikakvih problema odgovarao na sve zahtjeve i zamke koje su ležale u formama pjesama, bez obzira o čemu one govorile i načinu na koji ih je trebalo interpretirati.

A uz ove pjesme, jako je čudno da se naslovi poput "Iznenadi me", "Vjetar u kosi", "Ne (Subota uveče)", "Kako te želim", "Svejedno", "Mrzit ću te zauvijek!" ili "Zadnji put" nisu više puta 'zavrtjele' na radijskim postajama, da ih se nije više potenciralo, više za njih zainteresiralo publiku koja je bila spremna prihvatiti ih, pa se onda ne bi dogodilo da još i dan-danas mnogi razmišljaju kako je Xenia = "Troje". Jer nije. Xenia je bila četvero, najmanje toliko.

Sjajan kompozitor i gitarist Robert Funčić, pjevačica Vesna Vrandečić, ritam-sekciju su držali basist Marinko Radetić i bubnjar Joško Serdarević, a ne bi trebalo zaboraviti niti producenta prvog albuma Tinija Vargu, s kojim su se u Švedskoj mnogi bendovi osamdesetih izgradili i formirali.

Grupa čiji doprinos, mora se to još jednom istaknuti, nije honoriran adekvatno onome što je dala kompletnoj sceni. Ova je kompilacija stoga doista prigoda da se tako nešto ispravi. Puno se više ne može učiniti, ali malo, to da.

Albumi