Recenzije

Glazbeni vremeplov

3.10.2010. @ 10:04 Siniša Miklaužić

Glazbeni vremeplov nas je s bendom Harlem još jednom bacio u daleku prošlost, točnije u '60-e. godine prošlog stoljeća i početak rocka.

Harlem je trio, a dolazi iz Austina iz Texasa gdje su se doselili iz Tucsona (Arizona). Dosad su izdali jedan album "Free Drugs ;-)" 2008. u vlastitoj nakladi kojeg je kasnije reizdao Matador za kojeg su dečki potpisali nakon niza odličnih kritika na njihove pjesme i nastupe. Nedavno je došao i nastavak priče u vidu albuma "Hippies".

Bend zvuči kao da je slučajno našao ploče The Beatlesa, Buddy Hollya, The Rolling Stonesa, Modern Loversa, The Ramonesa i mnogih drugih koji su svojim albumima obilježili početak rock glazbe i toliko se navukao na njih da ih ne mogu prestati slušati, pa su od jada, budući da danas ima malo takvog 'originalnog' zvuka, primili gitare u ruke i započeli svoju viziju o tim godinama koje su prošle prije pet desetljeća.

Da se ne vidi datum izlaska albuma, lako bi ih se moglo zamijeniti s nekim ranim rock bendom, jer je produkcija svedena na minimum, ostavila se izvorna garažna svirka, jednostavne harmonije i melodije s gitarama koje također ne zvuče kao da su nedavno proizvedene.

Od današnjih srodnika, najlakše bi ih se moglo usporediti s Black Lipsima, The Strange Boysima ili King Khanom, ali svaki od njih u svoju glazbu donosi podosta 'svojeg' što su posudili od ranijih bendova, tako da nisu potpuno identični bendovi, iako imaju niz sličnosti. Harlem se među njima ističe zbog nevjerojatne lakoće u skladanju garažnih rock melodija koje teku kroz cijeli album koji ima čak 16 skladbi.

"Someday Soon" je pjesma koja otvara album i ujedno je jedan od oglednih primjera cijelog izdanja, vrlo pijevna pjesma, posebno u refrenskom dijelu, a slijedi ju nešto nabrijanija "Friendly Ghost" u kojoj brutalno šamaraju zvonkim gitarama.

Kako pjesme odmiču, tako one postaju još ritmičnije (najbolji primjer "Number One"), romantičnije u stilu Buddy Hollya ("Be Your Baby"), melodičnije ("Three Legged Dog"), nabrijanije ("Faces") što zajedno čini vrlo zabavnu cjelinu koja podnosi i vremena masovne hiperprodukcije gdje se mnogi glazbeni dragulji lako previde. Harlem i "Hippies" se svakako ne bi smjeli.

Za Harlem se definitivno ne može reći da su inovatori ili neki revolucionari, što i ne trebaju biti dok s tolikim žarom i emocijama rade ono što žele, a to je svirati rani rock uz kojeg su se vjerojatno njihovi roditelji, ali i djedovi i bake po prvi put zaljubljivali, plesali, zabavljali...

S današnjim odmakom, možda ovakva glazba izgleda vrlo jednostavno, sa svega nekoliko riffova koji se međusobno kombiniraju unedogled, ali i samo to je dovoljno da baci smiješak na lice i vrati vremeplov pedesetak godina unatrag, a tada više ništa nije bitno.

Albumi