Aktualno
Špancirfest, prvi vikend: Poplava glazbene virtuoznosti u auditivni mozgovni centar
23.8.2010. @ 22:46
Varaždinski Špancirfest dvanaestu godinu zaredom nudi mnoštvo sadržaja, čiji je broj stalno u porastu, pa stoga ne čudi što mu, proporcionalno tome, posjećenost konstantno raste.
Zadnjih desetak dana kolovoza nudi se veliki broj raznolikih događanja, 'strpanih' u jezgru baroknog grada, na kojeg bi se, osim po tome što je jedan od najljepših, a kako smo nedavno mogli čuti, i najjeftiniji u Hrvatskoj, mnogi mogli ugledati, a usput i naučiti kako poraditi na održavanju tradicije, ali i 'držati korak' s vremenom. I ozbiljno, ako to već nije napravljeno, uvrstiti ga u elitne promotivne materijale naše turističke promidžbe. U konačnici i ponude.
Jer Špancirfest je upravo to - spoj tradicije i modernog, u kojem svatko tko dođe i prošeće ulicama grada može pronaći nešto za sebe. Shodno tome, organizatori su se pobrinuli da niti glazboljupci ne ostanu prikraćeni, pa je pripremljen bogat i opet raznovrstan program s uglednim domaćim, ali i nekim 'uvoznim' izvođačima.
Infuse / foto: Božidar Breški
To je razlog što se već prvi vikend broj posjetitelja izračunava u mnogo tisuća. A kako i ne bi, kada su se u petak, subotu i nedjelju mogla vidjeti takva imena kao što su Zoran Predin (petak) ili Hladno pivo (subota), te Celia Mara & Banda di piazza Caricamento i Jura Stublić & Film (nedjelja). Među njih 'uguralo' se i jedno uglavnom nepoznato ime, koje spada u najugodnije iznenađenje festivala - makedonska skupina Infuse.
Komplicirani naslov? Ha, ha! Koliko je tek komplicirano pokušati odrediti ono što sviraju, ono što su nam darovali na ovogodišnjem Španciru! Gledano iz diskografske perspektive (jedan studijski i jedan live album), pridruženi su im epiteti alternativan, elektronički, ambijentalan bend.
Smatraju ih i modernim progresivcima s utjecajima elektronike, popa, rocka i jazza, a pomiču s čiste elektronike na organsku elektroniku, detektiraju i utjecaj bluesa. U njihovom varaždinskom nastupu bilo je za prepoznati utjecaj Kraftwerka, Depeche Mode, Annie Lennox, dance, rap i rock motiva u glazbenom izričaju. Toliko elemenata utkanih u glazbu s mjerom osigurava nam čisti glazbeni hedonizam.
Vokal i scenski nastup Svetlane Jovanovske bili su impersivni
Teme tekstova inspirirane su stvarnim životom, književnošću (Herman Hesse, Aldous Huxley, Arthur C. Clark, Poul Virilio, Jean Baudrillard) i likovnom umjetnošću (Kazimir Malevich) čime su pjesme obogaćene dubokim i provokativnim promišljanjima. Stvar postaje jasnija kad se pogleda biografija članova benda. Formirani su 2006., prvi album provokativnog naziva "Around the Black" objavili su 2008. u izdanju MDScoring, Canada, a članovi su klavijaturist Vlatko Georgiev, bubnjar Dejan-Dino Milosavljević, gitarist Zoran Kostadinovski i vokalistica Svetlana Jovanovska.
Grupa se Varaždincima i drugim uličnim šetačima predstavila svojim već spomenutim albumom "Around the Black" s kojeg su izveli "Waste The World With Me", "Killer", "Spiraled Images", "Gravity Of Light", "Around The Black", "As In Us", "The Trigger", "Starlit Sky" i "Emotive". Također su 'počastili' i sa sedam još neobjavljenih pjesama koje će se vrlo skoro naći na drugom studijskom albumu, sudeći po njihovom broju, te najavi Vlatka Georgieva. Riječ je o naslovima: "Escape", "Ashes", "Clock Is Tickin'", "Yellow Moon", "Spinning" i "Emotionless".
Koncert je održan na Stančićevom trgu, istovremeno s onima Zadruge i Hladnog piva na Starom gradu, i to je propust koji ću pripisati organizatorima, jer je bend zaslužio više pozornosti, koju bi sigurno dobio takvom izvedbom kakvu je prikazao. U njihovoj je svirci uživalo oko 500 ljudi, i to zato što su bili u koliziji s ljubimcima hrvatske publike, Hladnim pivom, koje sam ipak propustila budući da ih mogu čuti i vidjeti često, za razliku od ovog makedonskog benda. Zaista nije bilo razloga za žaljenje; pretapanje melodija u pojedinim pjesmama, zanimljiv i promjenjiv ritam, maestralna svirka i impresivan vokal Svetlane Jovanovske, kao i njezina scenska suverenost nastupa u komunikaciji sa članovima benda i publikom su za pamćenje.
Koliko god da su pjesme s objavljenog albuma kvalitetne, to su me se još više dojmile nove stvari, posebno "Yellow Moon" i "Spinning". Čini se da se grupa posložila i našla kao cjelina upravo s priključivanjem Svetlane. Dojmljivom nastupu još treba pridodati i odlično ozvučenje koje nam je omogućilo fluidnu auditivnu recepciju performansa kojeg bih nazvala skrivenim biserom u špancirskoj šarenoj ogrlici. Ono je što su pružili slušateljima zaista je bilo poput poplave glazbene virtuoznosti u auditivne mozgovne centre.
Hvala organizatorima što su nam omogućili da ih čujemo, svim glazbenim sladokuscima koji ih nisu bili u prilici čuti preporučujem da ih 'proguglaju' i poslušaju. Možda ćemo ih češće moći čuti i uživo. Dobrodošli su!
Celia Mare
'Zvijezde' ugodno tople nedjeljne večeri bila je ekipa predvođena brazilskom 'world glazbenicom' Celiom Marom, kojoj je pomagala multietnička Banda di piazza Caricamento iz Genove. Ne baš bajan potez organizatora bio što je nastup ovog benda predvidio za 21 h na Starom gradu, a Jure Stublića & Filma u 22 h na Trgu Miljenka Stančića. No srećom, nekome je ipak 'puhnulo' da nije pametno, pa se tako na stageu Stančićevog trga predvečer lijepio natpis kako je program preseljen na Stari grad. Kasnije se ispostavilo da su umjesto Filma, na toj pozornici nastupali nekakvi DJ-i.
Koncert Celie Mare & Banda di piazza Caricamento započeo je sa dvadesetak minuta kašnjenja, razlog nebitan, mada je malo čudno izgledalo dok su u 21:13 po stageu hodali tehničari u bermudama i natikačama i pokazivali rukama ekipi za miks pultom odakle treba pustiti maglu, koje svjetlo provjeriti i tako to. Čudno malo, jer se stage za nastup spomenutog benda pripremao valjda nekoliko sati, pa se sve to imalo vremena provjeriti i ranije, a ne neprofesionalno šetkarati pred sve nervoznijom publikom koja očekuje nastup, koji još k tome kasni.
Banda di piazza Caricamento
Nešto malo prije 21:30 na stage je istrčala ekipa od jedno desetak ljudi, kojoj se nešto kasnije pridružila i Celia, i koja se do kraja popela na jedno 17 ili 18 glazbenika, ako sam dobro izbrojao. Nešto više od sat i pol bend je izvodio stilski široku lepezu plesne glazbe prepunu ljepljivih ritmova i (pre)zaraznih melodija, kojoj se 'udomaćio' naziv 'world', i koja je uz pozornicu privukla više od tisuću ljudi na početku, a taj se broj povećavao kako se približavao termin koncerta grupe Film.
Uz kašnjenje, početak je obilježen i s nekoliko rasparajućih 'falševa' dubokih tonova iz razglasa, no kasnije se sve to sredilo, i koncert je odrađen zaista kvalitetno i s tehničke strane. Jedino je bio malo predug, pa se činilo da se na zadnje 3-4 pjesme više zabavlja bend, negoli publika, izuzmemo li nekoliko desetaka njezinih pripadnika iz prvih redova. Vjerojatno se ekipi svidjelo što se poslije 22 h počelo okupljati mnoštvo svijeta, a valjda im nitko nije rekao da će ih naslijediti jedan od najvećih hrvatskih rock bendova, kojem ipak ide 'krivica' za dolazak velikog broja ljudi.
Jura Stublić i njegov jako pomlađeni Film svirali su također oko sat i pol, izveli čak 22 pjesme i dokazali ono što je nebrojeno puta izrečeno; ovaj bend nema hit, naprosto zato što su mu sve pjesme hitovi. Publika ih sve jako dobro poznaje, istina, neke malo više, neke malo manje, ali bezgraničan utjecaj Filma na našoj rock sceni i ovoga je puta dokazan. Blizu 10.000 ljudi pjevalo je s Jurom pjesme koje su obilježile mladost mnogih nazočnih, ali i period kada se velika većina koja ih je pjevala još nije niti rodila.
Nastup Jure Stublića privukao je 10.000 ljudi
Iskreno, nije Jura više u top formi, nemaju sve pjesme više takvu autentičnost i originalnost, ali treba reći da je mlada ekipa u njih infiltrirala svježinu i žestinu, i ne treba čuditi što se dopadaju i novim generacijama. Naravno, nije to osnovni razlog, ali niti skroz nebitan. Nije nebitna niti odlična tehnička pratnja, izuzmemo li onaj dio u kojem ekipa zadužena za rasvjetu nije baš bila kooperativna s Jurinom zamolbom da između pjesama ugase sva svjetla. No dobro, ništa strašno, tko bi nam svima ugodio, a s obzirom da su dečki na ovom koncertu stvarno bili na visokoj razini, zaboravimo im ovo. Kako se ono kaže, 'ovo svjedočenje se ne uzima u obzir'. Tako nešto.
A početak koncerta je odmah bio pravi, direktan, prepoznatljiv, 'filmski', sa "Zamisli život...", pa "Zajedno", sa "Pjevajmo do zore" već su svi bili 'u koncertu', a prije "Lijepo, lijepo, neopisivo" Jura se prvi puta oglasio, istaknuvši kako mu je 'lijepo s v(n)ama'.
Slijedile su 'boje u nama', a erupciju emocija, oduševljenja, sreće, čega li sve ne, izazvao je "Bili cvitak", koju je Jura najavio samo kao 'pjesmu za naše dečke'. Vrištalo se, 'pale' su i baklje, moćno pjevao refren jedne od najposebnijih pjesama snimljenih tijekom Domovinskog rata. "Ana Nirvana", "Srce na cesti", "Dijete ulice", "Dom", "Mi nismo sami", "Valovi", smjenjivale su se kao na tekućoj traci, uz konstantnu potporu publike i energičnu svirku, u kojoj se isticao gitarist, koji je, nakon što je Jura najavio da ga neće biti 'osam minuta', otpjevao i "Chicago", "Neprilagođen" i "Moderna djevojka".
Lider se, uz novi frenetični pozdrav publike, vratio na finalni dio koncerta, u kojem se sviralo i pjevalo uz "Sjećam se prvog poljupca", "Rob ljubavi", "Na morskome plavom žalu", "E moj druže beogradski", koja je okončana s malo izmjenjenim tekstom - 'dragi ljudi čujte ovo, ja vas volim i gotovo'. Uz pošalicu 'Mi ne sviramo samo za narod, mi sviramo i umjetnost', Jura ja najavio ponajbolju pjesmu benda "Istina piše na zidu", nakon koje stiže i "Doći ću ti u snovima" pretposljednja, te "Dobre vibracije", koje Film širi već više od tri desetljeća, i koje su mnoge su ispratile u noć. Neke i ostavile da pjevaju do zore.
Jednako kao i Jurina najava jesenskog koncerta u Varaždinu. Protiv kojeg većina neće imati ništa. I na kojem će možda izvesti još neke od brojnih hitova, kao što su "Ponekad poželim", "Kad si mlad", "Glas srca", "Signali u noći", "Ti zračiš zrake kroz zrak", "Ljubav je zakon", "Uhvati vjetar"...
Vrlo dobar koncert Filma označio je kraj prvog vikenda Špancirfesta, a kakva je atmosfera na njemu bila, mislim da ne bio bio nikakav promašaj da je on odjavio cijeli festival.
Kojeg s punim pravom nazivaju 'festivalom dobrih emocija', jer na njemu se čovjek doista osjeća dobro i nekako kao da zaboravi sumornu aktualnu zbilju, a ako je se i prisjeti, 'špancirajući' se po Varaždinu, ponese ga misao kako će sutra (ili uskoro) ipak biti bolje. Zato ovaj festival ne bi trebao biti ponos samo Varaždincima, nego svima u Lijepoj (maloj) našoj.
Izvještavaju: Draženka Stančić (Infuse), Ljudevit Cikač Ciky (Celia Mare & Banda di piazza Caricamento, Jura Stublić & Film)
