Recenzije
Niti Kelis nije odoljela houseu... hrabro
30.8.2010. @ 19:04
Kelis
Flesh Tone
| Datum izdanja: | 28.5.2010. |
| Izdavač: | Interscope / Universal Music |
| Žanr: | Pop, Dance, House |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Intro
- 22nd Century/Segue 1
- 4th of July (Fireworks)/Segue 2
- Home/Segue 3
- Acapella/Segue 4
- Scream
- Emancipate/Segue 5
- Brave/Segue 6
- Song For The Baby
Svaki glazbenik ako imalo drži do sebe u svojoj je prošlosti eksprimentirao s disco zvukom, što zbog zezancije što zbog samog 'ćiribu-ćiriba' efekta i mogućnosti da od toga ispadne zapravo nešto dobro i slušljivo.
Svi to rade već desetljećima i taj trend se zarazno ponavlja i početkom ovog desetljeća samo s već isfuranim house prizvukom, a Kelis je čini se uhvatila zadnji vlak koji ide u tom smjeru.
Njen novi album "Flesh Tone" zvuči kao da mu je prošao rok trajanja i nisam sigurna je li album trebao zvučati retro cool, no u slučaju da je, ispao je sve samo ne takav. Hvaljeni David Guetta 'vrtio' je i na Kelisinom albumu no koliko god sa svojim eurodiscom još uvijek nije izašao iz mode, toliko priklanjanje glazbenika na suradnju s njim ne vodi nužno ka kvaliteti.
Negativnosti na stranu, od svega mi je najfascinantnije kako je ovaj kratki album dobro zapakiran. U sebi sadrži devet pjesama koje uglavnom sadrže sintetizirane 'beatove' čak i u sličnim dijelovima pjesama. Takva formula redovito bi bila ona za neuspjeh, ali simfonična melodičnost koja je zanimljivija od samih pjesama/himni o Kelisinom sinu (prvotno "Acapella" i "Song For The Baby") i vlastitoj individualnosti, spasila je album.
Glavni hit "Acapella" zvuči kao klupski remix nekad puno bolje producirane pjesme, iako joj se ne može puno prigovoriti. Hitoidna je, a danas se to prodaje. Još jedna Guettina pjesma je "Scream" i nekako najbolje zaokružuje i zaključuje dosadašnji Kelisin glazbeni rad.
Drugi europski DJ, Talijan Benny Benassi gostuje na "Emancipate" koja repetiranim stihovima "Emancipate Yourself" samo potvrđuje glavnu tezu o nužnosti samoaktualizacije, no melodično je jednostavno dosadna.
Stihovima je "Flesh Tone" puno jači nego melodički. Ne znam spašava li ovaj album Kelisin kameleonski glas, šarm i fleksibilnost no album ne zvuči toliko loše kao što je opisan, prije jedan od najinspirativnijih Kelisinih dosad. Inspiriran klupskom muzikom, no isto tako, iskren i hrabar.
