Recenzije
Elegantni francuski pop
6.9.2010. @ 08:10
Françoise Hardy
La Pluie Sans Parapluie

| Datum izdanja: | 5.4.2010. |
| Izdavač: | Virgin / Dallas Records |
| Žanr: | Pop |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Noir sur blanc
- Mieux le connaitre
- Champ d'honneur
- La pluie sans parapluie
- Les pas
- Le temps de l'innocence
- Je ne vous aime pas
- Esquives
- Mister
- Memory divine
- Un coeur eclate
- L'autre cote du ciel
- Les Mots s'nvolent
Françoise Hardy jedna je od najomiljenijih francuskih pjevačica, ne samo u domovini već i šire. Možda je većina i doživljava samo kao ikonu šezdesetih godina prošlog stoljeća, no 'La Grande Dame de la chanson française' puno je više od toga.
U 48. godina karijere objavila je 26 albuma između kojih je praktički nemoguće reći koji je bolji. Posljednji "La pluie sans parapluie" potvrđuje da je Hardy u vrhunskoj formi.
Početkom 1960-ih. započela je njezina glazbena karijera, njezine sentimentalne pjesme u pop ruhu brzo su pronalazile put do slušateljstva. Imala je sreću raditi s vrhunskim aranžerima, pa je i produkcija najčešće podsjećala na onu Phila Spectora. Pretpostavlja se da je njezin prvi hit "Tous les garçons et les filles" iz 1962. u svega nekoliko mjeseci prodan u impresivnih milijun primjeraka.

Upravo ju je u to vrijeme, za boravka u Parizu, na jednoj fotografiji primijetio i Bob Dylan. "For Françoise Hardy/ At the Seine's Edge..." dio je pjesme na ovitku njegovog albuma "Another Side of Bob Dylan" (1964.). Upoznali su se tek dvije godine kasnije na prvom Dylanovom koncertu u Francuskoj: nakon prvog, akustičnog dijela nastupa, Dylanov prijatelj prišao je Hardy koja je bila u publici i rekao da se Bob neće vratiti na pozornicu ako je ne upozna. Našli su se kasnije u jednom pariškom hotelu, a tada 22-godišnjoj i pomalo sramežljivoj Hardy odsvirao je "I Want You" i "Just Like a Woman". I više se nikada nisu susreli.
"La pluie sans parapluie" (u prijevodu: 'Kiša bez kišobrana') prvi joj je album s novim materijalom nakon šest godina. Od prve do posljednje minute moguće je uživati u snenim, gotovo jesenskim baladama elegantno umotanima u nenametljivi, melankolični pop iznad kojih pažnju plijeni njezin glas sposoban hipnotički vas uljuljati u neki drugi svijet (možda je neprimjereno usporediti vokalne sposobnosti Hardy i Morrisseya, ali je i najpreciznije).
Nije ovo album za one koji glazbu samo konzumiraju, već za one koji znaju prepoznati kvalitetu i uživati u svakom trenutku, baš poput ljubitelja vina. A kad već pričamo o vinu, za uvijek profinjenu Françoise vrijedi ona najpoznatija vinska: što starija, to bolja.


