Recenzije

Rubikonu je savjest čista!

30.7.2010. @ 10:00 Siniša Miklaužić

Konačno imamo jedan classic rock bend koji ima nešto za reći.

Revitalizacijom starog zvuka kod nas su mnogi bendovi ostali u novom valu i teško se miču od toga. Nisu samo glazbenici 'zaostali', već i mnogi kritičari kojima je danas najlakše usporediti nešto sa zlatnim vremenom Yu-rocka. Vremena se mijenjaju, pa je tako odavno prošao i novi val, a možemo definitivno reći da dobivamo nešto novo i svježe na rock sceni što možda ima temelje u novom valu, ali drugih sličnosti jednostavno nema.

Rubikon je bend koji bi odlično prosperirao i u ono vrijeme, ali i danas jer zvuči dovoljno moderno i dovoljno retro da obuhvati sve rockere u jedno. Osim spomenutog utjecaja bendova iz novog vala, svakako valja napomenuti da Rubikon koristi i trikove AC/DC-a ("Noć što tijela spaja") i mnogih drugih stranaca iz '80-ih. i '90-ih., ali i 'modernjaka' kao što je primjer s pjesmom "Odlazim iz ovog grada" koja zvuči kao da su ju napravili detroitski Electric Six.

Ono što je najjače kod Rubikona su tekstovi pjesama. Naravno, uvijek je bitna glazbena podloga, pa inspirirani rockom zadnjih 30-ak godina, nisu mogli previše fulati, a glavna razlika od nekih naših srodnih bendova je u tome što se Rubikon opako osvrće na društveno političku situaciju u nas, ponajviše u naslovnoj "Savjest" koju bez problema mogu proglasiti najangažiranijom pjesmom u 2010.

Skladba "Savjest" puca gitarskim riffovima, pomalo podsjećajući na nordijsku školu rocka (poput The Hellacoptersa i srodnih bendova), dok se tekstualno obrušavaju na aktualnu politiku, počevši od privatizacije do harača. Za razliku od 'malog makijata i velikih Hrvata', ovdje je sve direktno izrečeno, zna se što koga ide...

S "Tijelo od laži" malo bježe k ljubavnoj lirici koja je mnogo bolje sklopljena nego kod Malehookersa, iako oba benda koriste slične 'pjesničke slobode'. Valja istaknuti da su se ovdje razbacali u pravoj boogie atmosferi što podiže ritam albuma.

''Dosta više ovih mračnih tipova / glupavih tajkuna / crnih kronika...'' nosi pjesmu "Nemoguća misija" koja zvuči kao rano Prljavo kazalište, "Sjeme starih mangupa" solidno zaokružuje početak albuma, dok je "Lovac" prva laganica na albumu, prava power balada kojom bi mogli osvojiti srdašca nježnijeg spola.

Za razliku od nekih koji svoje debije objavljuju pošto-poto, ne opterećujući se ničim osim da imaju neko službeno izdanje, kod Rubikona se vidi da je sve rađeno milimetarski točno, ne prepuštajući ništa slučaju. To se najbolje može osjetiti u pjesmi "007" koja produkcijski gledano stoji na vrlo visokom nivou (odličan posao Bernarda Mihalića), a ono što dodatno izdiže pjesmu je perfektno ubacivanje dječjeg zbora pred kraj pjesme.

U posljednjih nekoliko mjeseci dobio sam nekoliko albuma classic rocka od kojih me niti jedan nije toliko impresionirao, neki su furali bezvezne rime, neki forsirali poluozbiljne tekstove, većinom su bili šablonskih riffova, dok je Rubikon definitivno promijenio moje mišljenje o takvim albumima u nas jer je spojio sve dobro što se zadnjih 30-ak godina događalo kod nas i u inozemstvu. Samim time je sasvim jasno da je album "Savjest" jedan od najboljih albuma izdanih u Hrvatskoj ove godine, a nosi ga jedan od najboljih singlova po kojem je album i dobio ime.

Hrvatskoj tek predstoje najteži dani jer je uništeno sve od čega se moglo živjeti (uskoro bi mogao puknuti i turizam zbog previsokih cijena), pa nam preostaje jedino tražiti utjehu u glazbi, a što ima bolje od jednog odličnog rock albuma koji prati aktualne probleme.

Albumi