Aktualno
Treća večer Demofesta - Disco urnebes
24.7.2010. @ 14:53
Treći dan Demofesta donio je uvjerljivo najdulji after-party do sada: uz onaj 'legalni', moglo se uživati i u onom 'ilegalnom, a to je spontano druženje muzičara po svim dijelovima Banja Luke. Bendovi su se međusobno zbližili i upoznali, a kako je glazba univerzalni jezik, komunikacija je tekla lako.
Zadnja polufinalna večer otklonila je sve nedoumice tko će se plasirati u finale i konkurirati za glavnu nagradu, a to je pokrivanje troškova snimanja albuma. Postoje je još i druge nagrade a to je scenska oprema u različitim novčanim protuvrijednostima.
Od svih bendova odabranih da sviraju na Demofestu, ni jedan, ali baš ni jedan nije zvučao kao da je tamo slučajno zalutao, ili nedajbože, upao preko veze. Osobni ukusi, komercijalni potencijali, položaj zvijezda u natalnoj karti i slično su se razlikovali od benda do benda, ali svaki bend je zvučao kao da ima itekako puno toga za reći.
Tahita Bulmer, liderica New Young Pony Cluba
Od 12 izvođača na sceni, čak 5 ih je ušlo u finale: Kuriri, Project MOF, Filling Silence, Lažni brkovi, te Vlasta Popić. Upečatljive nastupe, premda nedovoljno za finale imali su i Kryn (metal na tragu grupe Tool) i punkeri Udav (predstavili su se pjesmom koja je moguća himna komunalnih poduzeća: "Prljave ruke oko mene sve").
Filling Silence se oslanjaju an psihodelični rock, Lažni brkovi baštine ostavštinu Pipsa i grupe Letu štuke, a Project MOF primjenjuje minimalizam dok su stilski u trokutu disco-punk-metal. Dvojac koji je prema potpisniku ovih redaka najviše pokazao u trećoj večeri je Vlasta Popić i Kuriri. Prvi (dakle, žensko ime, ali riječ je o grupi) se stilski naslanjaju na Pixiese, Nirvanu i Sonic Youth, a Kurire inspiriraju Muse, Depeche Mode, Joy Division, New Order, Kings of Leon itd.
Iako vole darkere, daleko od toga da Kuriri nemaju smisla za humor: voditeljicu Idu Prester su pitali: "Ako se sudija na hrvatskom kaže sudac, kako se onda kaže kurir?" Kaže se: prenositelj poruke. Osim što znaju podbadati, Piroćanci (na hrvatskom: Bračani) Kuriri znaju i svirati. Ako se ne posvađaju ili ne napiju prije nastupa u finalu, mogli bi tamo daleko dogurati.
Discopath / foto: Demofest.org
Revijalni dio je otvorio splitski sastav Discopath, koji su prošle godine osvojili drugo mjesto u finalnoj večeri. Njihov se zvuk temelji na mješavini disca, punka i psihodelije, a prva pjesma kojom su otvorili večer bila je dirljiva posveta voljenom gradonačelniku Splita i oličenju međunacionalne tolerancije i inteligentnih izjava Željku Kerumu.
"Željko, Željko" pjevali su tako Discopath sa suzama u očima o voljenom vođi. Nastup su zaključili pjesmom koja je postala razmjeran hit, "Kaćunko", o svećeniku Anđelku Kaćunku. Za Discopath sada slijedi najteži zadatak, maknuti se iz sjene koju je stvorio uspjeh pjesme "Kaćunko" te proširiti dobitnu kombinaciju, a da se zadrži glazbena inventivnost.
Da to nije lak zadatak, može posvjedočiti grupa New Young Pony Club. U svom nastupu od sat i pol, najviše su se oslanjali na disco, synth pop i srodne žanrove. Iza njih su dva albuma, i već su nastupali u, khm... regionu, točnije, u Zagrebu i Beogradu.
Zvuk New Young Pony Cluba se naslanja na '80-e godine dvadesetog stoljeća, dovijeka obljubljeno glazbeno razdoblje u Zagrebu (nekad mi se čini da su '80-e voljeli i u doba ilirskog preporoda), tako da nije čudo da ih se Zagrepčani rado sjećaju.
U sklopu koncerta New Young Pony Cluba bilo je plesa u neograničenim količinama, oni zvuče zarazno, pitko, uhu ugodno i prijemčivo. Zvonki glas pjevačice Tahite Bulmer podsjeća malo na Katicu Pierson iz B-52s. Najveće pohvale idu ton majstoru, koji je zvučnu sliku tako ujednačio da sve prednosti NYPC budu maksimalno doživljene.
Ako je koncert NYPC imao manu, to su pomalo jednolične pjesme s uvijek istim potpisom benda. S izuzetkom jedne ili dvije stvari, 90% koncerta bi komotno moglo stati u jedan ogromni megamiks, s minimalnim promjenama ritma. Ipak, dobra zabava nije izostala, iako je Tahita sasvim lijepo izgledala, i još bolje komunicirala s publikom, pokvareni se pisac ovih redaka sjeća dana prije i Kirila Džajkovskog koji je s manje fizičkih atributa 'to' napravio bolje.
