Aktualno
Druga večer Demofesta - Zašto je bitno biti duhovit?
23.7.2010. @ 16:29
Druga večer banjalučkog Demofesta donijela je još više stilskog šarenila i još veću kvalitetu demo-izvođača.
Imena bendova koji su u drugoj večeri izborili nastup u finalu (Bolesna štenad, Prežderani, Kill Me Laser i Strava škola) mogu sugerirati da je riječ o mračnjacima, no ono što im je zajedničko su elokventni, lucidni i duhoviti odgovori pred kamerama nakon nastupa.
Muzika sva četiri benda je žanrovski miks: no u grubo se može reći da Bolesna štenad i Kill Me Laser naginju punku, a Strava škola i Prežderani rapu, kao osnovnim polaznicama iz kojih razvijaju svoju muzičku kreativnost. Najupečatljiviju pjesmu imali su Prežderani (jadikovka na temu Severine, turbo folka, i diska, koja se događa u malom gradu), a najupečatljiviji nastup Kill Me Laser, koji su zvučali vrlo uvježbano i ultra-neurotično. Strava škola je ponudila sirovi tvrdokuhani rap u također odličnom nastupu.
Publika je bila zadovoljna i drugu večer Demofesta / foto: Demofest.org
Kreativnosti i raznolikosti je bilo napretek: od protestnog country folka (Ivan Škrabe), preko elektro popa (Inje), grungea i psihodelije do rapa i punka. 'Samo pitaj, nema da nema' stara je uzrečica sugestivnih prodavača na tržnici, a izvođači su se sugestivnosti i stilske raznovrsnosti držali kao pijani plota. Uostalom, raznovrsnost veseli.
Nastupi bendova su redom bili vrlo kvalitetni (nije bilo onih za koje bismo pitali što rade ovdje), tako da će u finalu odlučivati nijanse. Pri odabiru finalista žiri se vjerojatno posvađao, potukao i izvrijeđao na mrtvo ime, ali da nije tako, ne bi valjalo.
Jedno od omiljenih pitanja voditelja večeri demo-bendovima bilo je: zašto pjevate na engleskom jeziku, a ne na materinjem (pa bio to hrvatski, srpski, crnogorski ili bosanski)? Za to mogu biti sljedeći razlozi: engleski jezik ima oko 400.000 riječi, a hrvatski oko 100.000 – lakše je izražavanje kad imaš veći broj riječi na izbor. Isto tako, kad imaš veći broj riječi na izbor, lakše je naći dvije koje se rimuju, a da to ne zvuči kao klišej.
U engleskom jeziku riječi imaju manje slogova, pa je to lakše pjevati. Istini za volju, vjerojatnost da se bend s prostora bivše Jugoslavije probije na domicilnom tržištu pjevajući na engleskom je prilično mala. Ali kad se u pjevanju i sviranju koriste potmule električne gitare, bubnjevi, te uzvici "Aaaaarrrrgrghrghrghrghrghr", "Eeeeeeeeerghrghrghrghrgh" i "Oooooooghrghrghrghrghr", publici neće biti teško otkriti da bend koji to prakticira svira death metal ili neki srodni žanr.
Tanker
Upravo je "Aaaaarrrrgrghrghrghrghrghr" bila prva, najčešća i najrazumljivija riječ kojom je svoj jednosatni nastup u revijalnom dijelu počela banjalučka skupina Tanker. Njihov metal je tako težak da je na samom dnu periodnog sustava elemenata, u aktinoidima, oko urana, ili još teže.
Tanker je prošle godine zauzeo treće mjesto, koje je podijelio s grupom Zaa. U odnosu na proteklu godinu, Tanker na sceni ima mnogo više samopouzdanja i uvježbaniji su. Pjevač vjerojatno radi u samostanu kod trapista, oni ne mogu primijetiti kada danima nakon koncerta ima promukao glas. Tanker sada snima i svoj album prvijenac koji se jamačno neće zvati "Mirno spavaj, srce moje".
Glavna atrakcija večeri bio je makedonski virtuoz elektronike Kiril Džajkovski, praćen MC-em imena Ras Tweed i Serdžuk orkestrom. Njihova svirka je vrlo potentan spoj makedonske narodne muzike i elektroničke glazbe. Stilsko vrludanje izvodi se vrlo prirodno, tečno i plesno, a za raspoloženje publike i animaciju brine se, i to vrlo uspješno Ras Tweed.
Kiril Džajkovski nastupio je s Ras Tweedom i Serdžuk orkestrom
Serdžuk orkestar sadrži udaraljke, gitaru, violinu, vokale, naravno, Kirila za klavijaturama, te dva limena puhača. Džajkovski je smješten na samom dnu scene, iza malog brda sastavljenog od klavijatura i kompjutora, i on je u ulozi svemoćnog direktora cijele priče, kojeg ne vide previše, ali svi znaju da je uvijek tu. Zvuči malo orwellovski, ali mnogo je ljepše kad ih se posluša kako sviraju. Kiril i prijatelji su stvorili izvrsnu veselicu, komunikacija s publikom bila je konstantna, a prisustvo živih instrumenata se itekako osjetilo.
Elektronički party s mnogo plesa se nastavio dugo u noć, izazivajući velikom broju posjetitelja ugodno-neugodan muskulfiber. A tek je drugi dan festivala prošao...
