Recenzije

Ovog, valjda nikad dosta

25.8.2004. @ 21:19 Ante Nevistić

Ministry, što reći, "Houses Of The Mole" u potpunosti uskrsnjuje svima nam drage prijatelja neobičnih i neprirodnih ukusa i navika, u potpunosti vraća Ministry kao industo-thrash eskadron.

"Houses Of The Mole" zvuči kao re-broadcast iz 1992 godine, a to se točno željelo i postići. Mrzit svog novog šefa, jednako kao i starog. Gdje je nekoć bio "N.O.W." sada je "No W": "Ask me why you feel deceived/And stripped off all your liberties/ It doesen’t take a genious to explain that today", cinizam je jednostavno zapakiran zajedno sa bijesno programiranin bubnjevima i grmljavinom gitara, dok u pozadini nihilizam doslovno 'brusi svoje zube Rambo oštricom'.

Na ovaj način "Houses Of The Mole" iznosi devet oficijalnih pjesama, od kojih njih osam počinju u imenu slovom W, te su nazovimo to pošteđenim, svega osim mucanja, ne oproštenih udaraljki, raštimanih gitara i pljuvačkama nalik kiselini. Uz što god sarkazma, ostaje samo 12-esto godišnja korozija, kao kod svakog lakoumnika: ostruganog, rastaljenog i preobličenog u oružje za novu bitku. Ovim uradkom Ministry je mobilizirao sav fanatizam i bijes koji je oduvijek tutnjao kroz industrial i thrash metal, a ostatak je ostao u inscenacijskom području. Naravno postoje i sporedni putevi, no oni vode tamo gdje 'dobri građani' ne žele ići.

"Warp City" tematski se vrti oko vlastitog iskrivljenog amorala, dok "WTV" prikazuje Ludovicovu tehniku koja se okreće protiv njega samog, umrtvljeno prevrtanje medijskih izrezaka, koji prolaze kroz oštricu industrialnog otpada. "World" lomi thrash koncep albuma u nadi za svijetom 'gdje se ljudi neće bojati', no i tu postoji naglasak na nezaobilazni sarkazam.

Umjesto praznih priča, Ministry nudi vjedro puno čvrsto stisnute žuči. Ovdje nema melodija, nema noviteta. Kreativnost je prešla u apatiju, 'sakrila se' dok kulturološki rat ne prestane. "Houses Of The Mole" u biti nije glazba, to je jednostavno teška substanca ratnog vremena.

Albumi