Recenzije

Dvojac bez kormilara

25.8.2004. @ 20:46 Domagoj Đurkinjak

Norveški indie-pop duo Kings Of Convenience pojavio se na početku novog milenija sa svojom smirujućom i melankoličnom glazbom. Bend čine pjevač i gitarist Erik Glambek Boe i gitarist Erlend Oye.

Karijeru započinju svirajući po mnogobrojnim europskim festivalima u ljeto 1999. te ih tako primjećuje američki label Kindercore s kojim potpisuju ugovor te u proljeće 2000. godine izdaju svoj debitantski album "The Kings Of Convenience".

Da bi 2001. godine izdali svoj drugi album za novu diskografsku kuću Astralwerks, na albumu donose dosta prerađenih stvari s debitantskog albuma plus nekoliko novih. Iste godine izdaju i remiksirano izdanje njihovog dotadašnjeg rada naslova "Versus".

Nakon toga svaki član benda se posvetio vlastitim projektima: Erlend Oye snima samostalni album "Unrest" te radi kao DJ, dok Erik Glambek Boe završava studij psihologije. I nakon svega toga bend se ponovo okuplja radi zajedničkog projekta koji je rezultirai novim albumom iz 2004. godine "Riot On An Empty Street".

Ovaj album u stilskom smislu ne donosi ništa novo, Kings Of Convenience zvuče isto kao i na početku svoje karijere uz male pomake glede aranžmana koji su na ovom albumu puniji zahvaljujući klavijaturama, gudačima i tu i tamo električnom gitarom. Za razliku od svojih prethodnika donosi više pjesama tipa "Misread" koja spada u življu stvar na albumu.

Oyevo zanimanje DJ-a elektronske glazbe, posla kojim se bavio za vrijeme trogodišnje pauze na albumu prolazi totalno ne zamjećeno. Jedinu naznaku u tom pravcu daje pjesma "Love Is No Big Truth" sa svojevrsnom modernijom neelektronikom.

S pjesmama poput "Stay Out Of Trouble", "I'd Rather Dance With You" bend plovi u prepoznatljivom smjeru, jedini dašak vjetra u jedra daje im solidan ženski vokal Leslie Feist iz Broken Social Scene i to u "Know-How" i u pjesmi koja zatvara album "The Build-Up". Ta ista pjesma traje 6 minuta i 37 sekundi s tim da druga polovica pjesme rezervirana za neugodan šum s još iritantnijim krajem. Definitivno najčudniji i nepotreban potez ovog norveškog dvojca koji očigledno čezne za neophodnim kormilarom.

Svi koji su se dosad navukli na blagi i harmonični, ali pomalo dosadni vokalni dvojac bit će zadovoljni ovom albumom, dok svi oni koji od Kings Of Convenience očekuju nešto novo, uzbudljivije i življe trebaju tražit negdje drugdje.

Albumi