Recenzije

Melankolični vampirski rock

9.7.2010. @ 08:00 Igor 'Yuri' Jurilj

Službeno je: dobili smo prvu vampirsku sapunicu - saga "Sumrak" nastavlja se i ruši kojekakve rekorde gledanosti.

Edward, Bella i Jacob sveprisutni su, a čak su (vidio sam neki dan u Italiji) dobili i svoje sladolede čiji okusi, dakako, odgovaraju njihovom liku i karakteru, stoga još samo čekamo paštete, a dotad vrijeme možemo kratiti slušanjem trećeg službenog soundtracka "Eclipse".

Neobična 'poetika' produkcijskog tima da soundtrack učini indie-kompilacijom započeta prvim glazbenim vodičima kroz film, nastavila se i u trećoj epizodi, iako prepoznajemo neka popularnija imena, kao što je to bio slučaj s dva prethodnika "Twilight" i "New Moon".

Muse su jedini bend prisutan na sva tri albuma, s posebnom iznimkom trećeg za kojeg je originalno napisana "Neutron Star Collision (Love Forever)", pjesma kojom najviše odstupaju od svojeg prepoznatljivog zvuka i kojom dokazuju da su se definitivno prodali američkoj glazbenoj industriji, pa tako po prvi put imamo prilike čuti originalno skladanu pjesmu za potrebe filma. Patetična u tekstu, neinventivna i reciklirana u vokalu i instrumentariju, ova je pjesma razočaravajući trenutak u karijeri engleskog space-rock trojca.

"Heavy In Your Arms" Florence and the Machine sa svojevrsnom šamanskom kvalitetom vodeća je pjesma treće kompilacije i u potpunoj je suprotnosti romantično-melankoličnoj, ali neizmjerno patetičnoj baladi Sie "My Love" koja svojom atmosferom i samim tekstom savršeno odgovara neobičnoj romansi među protagonistima "Pomrčine".

Zanimljiva dominanta najnovije 'sumračne' kompilacije jest blues-rock kao leitmotiv, pa tako primjese ovog podžanra prepoznajemo u zaraznoj "Chop and Change" The Black Keysa koji u ovoj pjesmi podsjećaju na The Racounteurs, što nije neobično za odabir na ovoj kompilaciji, jer se pored nje našla "Rolling In On a Burning Tire" upravo polovice The Racounteursa, odnosno, u ovom slučaju jednog od bendova Jacka Whitea - The Dead Weather. Obje nastavljaju onu težinu i melankoliju koju je otvorila Sia, a kulminaciju predstavlja progresivna rock dionica "A Million Miles An Hour" Eastern Conference Champions, vjerojatno najviše indie-bend od svih.

Melankoličnome rocku suprotstavljeni su dosadni pop-pjesmuljci "Eclipse (All Yours)", nešto manje iritantnoj "What Part Forever" Cee-Lo Greena, polovice Gnarlsa Barkleya.

Slučaj i problem kompilacija za blockbustere uvijek je taj da zvuk odvojen od slike, odnosno samoga filma, poprima jednu sasvim drukčiju kvalitativnu dimenziju, pa je možda ljubiteljima indie-rocka preporučljivo ne gledati film, dok će ljubitelji filma olako zanemariti auditivni element zbog svoje pozadinske uloge, koja čak nije ilustrativna, već jedva atmosferska.

Nadalje, iako se radi o kompilaciji s dosad najmanje popularnih imena bendova i glazbenika, nedostaje joj stilske ujednačenosti i koherentnosti u odnosu na prethodnu, pa se čini da su bendovi većinom nasumično odabrani zbog činjenice da su manje popularni, iako je očito da oni u usponu (u Americi) poput Musea i Florence and the Machine, kao udica za mlade konzumente, naprosto ne smiju biti izostavljeni.

Albumi