Recenzije

Sav je u zvuku

5.8.2010. @ 23:12 Stjepan Vrečko

Gitarist Barry Cleveland jedan je od onih glazbenika koje drugi glazbenici iz poštovanja zovu glazbenikom, a ne, primjerice, kolegom.

Više od 25 godina svira s najvećima (Jeff Beck, David Gilmour, Ry Cooder, Tony Iommi...), a kada ne svira s njima - zauzet je snimanjem vlastitih, vrlo kvalitetnih i cijenjenih albuma progresivne glazbe. "Hologramatron", protestni album 21. stoljeća, peti mu je po redu.

Album je školski primjer kako ne treba robovati žanrovima, jer dok god je gitara u Clevelandovim rukama odat će počast svim žanrovima koji su bez nje jednostavno nezamislivi. Zadivljuje Clevelandova sposobnost gitarom stvarati zvukove za koje je teško reći jesu li s ovog planeta, a kamoli precizno odgovoriti koji ih instrument proizvodi: da bi se to postiglo nije potrebno samo biti virtuoz na instrumentu, već znati točno što i kako proizvodi određeni zvuk (Cleveland često svira s gudalom, a tehnika snimanja kombinacija je analogne i digitalne opreme).

Cleveland je daleko od stereotipnog gitarista, prije je nalik skladatelju i vizionaru koji se ne libi upotrijebiti sve instrumente i sve tehnike snimanja potrebne kako bi ostvario svoj cilj.

Da se ne pomisli kako je "Hologramatron" tek album koji će prezentirati tehničku potkovanost izvođača, pobrinuo se sam sadržaj. Pjesme o laži, obmanama, potkupljivosti i više nego precizno seciraju stanje (prvenstveno) u Sjedinjenim Državama.

Neki su Clevelanda upamtili po ne baš obećavajućoj solo-karijeri, no s "Hologramatronom" bliže je uracima ili nastupima Davida Crossa (King Crimson) i Johna Paula Jonesa (Led Zeppelin).

Albumi