Aktualno
Odlično iskorištavanje olinjale zvijezde na T-mobile INmusicu
23.6.2010. @ 14:32
Prvi regularni dan 5. T-mobile INmusic festivala ponudio je podosta zanimljivog materijala, ali i praznog hoda, što u konačnici daje prolaznu ocjenu koja je daleka od savršenstva.
Nakon odličnog line-upa prošle godine, ovogodišnji festivalski program ipak je podosta slabiji, ali kako svaki festival ima tendenciju rasta, tako je INmusic pokušao uvesti treći alternative rock-stage umjesto prošlogodišnjeg metalskog. S tim potezom su uspjeli jer se tamo mogla čuti vrlo dobra glazba.
Billy Idol / foto: Matilda Rudec
Kad smo kod organizatora, dvije zamjerke se same po sebi nameću. Iako je na službenoj stranici bilo jasno navedeno da se u festivalski prostor mogu unositi hrana i piće (koje nije u limenci ili staklenoj boci), to se nije moglo, a na istoj stranici je to isto promijenjeno tek nakon prvog dana i hrpe zaplijenjene okrijepe.
Druga stvar je satnica festivala. Naravno, svatko bi si posložio bendove da mu sviraju onako kako on želi, da može vidjeti sve željene, ali to me uopće nije zasmetalo, koliko istovremeni prazan hod na sva tri stagea po 15-ak minuta prije glavnih headlinera i njihovih 'zagrijavanja'. S takvim brojem pozornica i bendova, satničar je morao bolje posložiti raspored, tako da posjetitelj može u svakom trenutku nešto čuti, ali... Ipak, krenimo na samu mjuzu, zbog toga smo svi bili tamo.
Moja ideja praćenja je bila slušati svakog pomalo da se bolje stekne cjelokupna slika festivala, te se nadam da sam u tome uspio iako nisam vidio prvi val domaćih snaga koji su krenuli oko 17 sati. Razgovarajući s kolegom Cikyem, on je ustvrdio da su Zakon neba, In-the-Go i Andrija dobro odradili svoj posao, ali da je bilo užasno malo ljudi, tako da je uspješno otvoren i regularan dio festivala, barem što se muzike tiče.
Na početku beogradska kantautorice Bo na glavnom stageu bilo je doslovno 12 ljudi pred binom, a kako su me u tom trenu ipak više zanimali dečki iz Heroine, produžio sam na drugi stage.
U osnovi, Heroina je punokrvni punk-rock sastav koji bi uvelike mogao prosperirati na hrvatskoj alternativnoj sceni (kod nas je ovakav zvuk alternativa, dok je u svijetu sasvim normalna stvar), ali ipak imaju nekih mana koje bi se morali riješiti. Iako sviraju vrlo dobro, veliki minus im je interakcija s publikom, posebno u pauzama između pjesama koje traju predugo. Takva naštimavanja jednostavno ubijaju volju za daljnjim slušanjem. Fanu koji ih dođe slušati najmanje je bitno da sve zvuči savršeno kao i na albumu, pa se nadam da će uskoro riješiti te 'probleme'.
Povratak na glavnu pozornicu i Bo, pokazao je da je ona jedna vrlo dobra kantautorica koja spaja folk s pop-rock estetikom, te da je vrlo zanimljiv produkt regionalne scene. Ipak se ne mogu oteti dojmu da bi više legla u hippie vremena i legendarni Woodstock jer svojim izričajem tom glazbenom periodu najviše pripada.
Uslijedio je kratki skok do trećeg stagea, onog 'alternativnog'. Na njemu su se nalazili hardcoreaši Deafness by Noise. U njihovom nastupu osjetila se doza sirove energije iz koje su bile procjeđivane hibridne melodije što je zajedno davalo rezultat koji se mogao svidjeti fanovima ovog žanra. Drugi, koji su zalutali ovdje, ipak su se radije okrenuli natrag. Definitivno se može reći da su opravdali ime svog benda.
Neodoljiva Skye iz Morcheebe
The Bambi Molesters su pokazali da su jedni od predvodnika rocka u Hrvata. Iako sviraju intrumentalni surf-rock, njihove pjesme i albumi se rado slušaju, što je dokazala i publika koja je kao u transu pratila sve artističke vratolomije koje je bend pružio. Novi album je poslužio kao osnova, ali prošarali su svojim cijelim repertoarom, pa se cijeli nastup spojio u jednu vrlo kompaktnu cjelinu.
Morcheeba je prvo ime na kojem se skupilo podosta ljudi, gdje se već počelo govoriti u tisućama ljudi. Svoj nastup su započeli malo uljuljano, rekao bih podosta uspavano, ali šarmantna i simpatična Skye u svojoj neodoljivoj modnoj kreaciji je ubrzo 'kliknula' s publikom pa je sve teklo mnogo lakše.
Ne znam zbog čega je uopće Skye odlazila, odnosno, zbog čega se nedavno vratila u Morcheebu. Ako je prije nekoliko godina smatrala da je dovoljno velika da može i bez braće Godfrey, ne vidim razlog za njen povratak, iako nije potpuno ništa napravila samostalno. Mora se ipak priznati da je Morcheeba ipak Morcheeba sa Skye jer bez nje to nije bend koji nas je uveseljavao prije desetak godina.
S vremenom, bend se sve bolje snalazio, a kako u Hrvatskoj imaju veliku bazu fanova, tako se Morcheeba osjećala kao doma, kao i na svojim ranijim nastupima. Svoj nastup završili su ekstatičnim izvedbama starih hitova "Be Yourself" i "Rome Wasn't Built in a Day" što je bilo i više nego dovoljno da oduševe publiku.
Usred nastupa Morcheebe, bilo je vrijeme da se skoči i do trećeg stagea gdje su započeli riječki One Piece Puzzle s novom pjesmom "Da, da, da". Već tada se dalo vidjeti da su vrlo inspirirani i željni dokazivanja pred zagrebačkom publikom što je urodilo plodom, jednim odličnim nastupom koji je razvalio sve dotada odslušano. Osim pjesama s prvijenca, bend je predstavio i neke sa skorašnjeg, pa jedva čekam da vidim i čujem što nam novog mogu pružiti.
Audio Bullys
Bend koji me najmanje intrigirao od svih, definitivno su bili Audio Bullys. Njihova elektronska spika svodi se na dvojicu, miksetu i pjevanje/repanje (ne znam kako bih točno mogao odrediti način interpretacije). Jaki beatovi su uspjeli rasplesati fanove benda, ali za ostale, taj stage je bio šetnica u potrazi za barem nešto glazbe. The Prodigyeva "Out of Space" je otvorila nastup, a završili su s "Bang Bang (My Baby Shot Me Down)".
Rise Against
Rise Against je uspio skupiti popriličan broj fanova na svojem nastupu. Oni su još jedan vrlo energičan bend koji miješa punk-rock s alternativom u vrlo angažiranim temama. Prijateljica Nina, koja je njihov veliki fan, rekla je da se jako dobro zabavila na nastupu, što joj i vjerujem, ali meni je ipak bilo draže vidjeti LCD Soundsystem od Rise Against, posebno što je bend imao vrlo slabašnog pjevača koji je pjevao gotovo bez glasa.
Oko 21 sat već je stvarno bilo mnogo ljudi i svi su bili fino raspoređeni po stagevima i štandovima za okrjepu. Oni koji su se stisnuli kod glavnog stagea, mogli su se fino rasplesati uz LCD Soundsystem.
James Murphy (LCD Soundsystem)
Iako je Murphyeva ekipa pred raspadom, na nastupu se to uopće nije moglo osjetiti jer njihova uigranost je dovedena do perfekcije zvuka. Kao i Morcheeba, kao da su se i oni malo preplašili velike bine zbog čega su malo suzdržano krenuli, ali kako je vrijeme odmicalo, tako su i oni bivali sve dominantniji.
"Daft Punk Is Playing at My House" i "Drunk Girls" započele su plesni dio festivala koji se nastavio do kraja dana. Osim starih hitova, predstavio se i zadnji album "This Is Happening" što je donijelo odličnu dance-punk zabavu koja je kulminirala sa završnom "Losing My Edge". Ukupno gledajući, jedan jako zanimljiv nastup.
LCD Soundsystem, zar se zaista raspadaju?
Prije tri godine !!! su priredili jedan frenetičan nastup koji je bio najbolji te godine. Jučer su bili u istoj situaciji, boriti se za publiku s olinjalom zvijezdom na glavnoj bini, tada je to bio Iggy Pop, a sada Billy Idol.
!!! nakon tri godine ponovo na Jarunu
Mogu reći da je njihov nastup bio u nižoj brzini od prošloga posjeta (posebno u startu gdje su ispucali "Must Be the Moon" u blijedom izdanju), ali s vremenom su se uštimali i kao Morcheeba i LCD Soundsystem najbolje momente su pružili u drugoj polovici svojeg nastupa.
I kada su svi čekali da se Billy pojavili na stageu, bilo je odlično vrijeme da se skokne i vidi Pendulum. Ali ćorak, jer je bend s početkom kasnio 20-ak minuta. Kada su krenuli, to je bilo to, najbolji nastup dana! Njihov nu-rave zvuk, mogao bi se i okarakterizirati kao post-rave ili kako već, jer u odnosu na slične bendove u svoje live-nastupe proguravaju niz progresivnih elemenata koji razvaljuju sve oko sebe.
Pendulum - najbolji nastup prvog dana!
Glavni problem benda je što dolaze iz Australije, pa im je mnogo teže nego da su Britanci, ali ono što su jučer pružili bilo je višestruko bolje od The Prodigya od prije nekoliko godina, pa bi danas jedino The Prodigy mogao biti predgrupa Pendulumu, a više nikako ne obratno.
I za kraj, glavni stage, glavni izvođač i najveće razočaranje. Hrvatska općenito voli stare prdonje koje više ne mogu nigdje pjevati, pa dođu kod nas i budu headlineri festivala na uštrb mnogo boljih i trenutno eksponiranijih i kvalitetno uspješnijih bendova. To je još jednom dokazao Billy Idol koji je sakupio brdo ljudi koji su se na jedan sentimentalan način željeli prisjetiti svoje mladosti.
Čovjek je ostao skoro bez glasa, više ga uopće ne može kontrolirati, što je dokazao u nizu bržih i žešćih pjesama, dok je u laganicama zvučao i više nego patetično. Nije to čak niti glavni problem, nego je bend onaj koji je najviše ubijao atmosferu s nizom improvizacija i solaža koje su bile vrlo blijede. Iskreno, to me jako iznenadilo jer se Billy okružio renomiranim i iskusnim glazbenicima, ali dojam je loš.
Billy Idol - ipak nije sve u nostalgiji i '80-ima
Izbor pjesama je bio, blago rečeno, čudan. Umjesto da piči po svojim najvećim hitovima kojih na svu sreću ima i više nego dovoljno, on je u 90 minuta ispucao niz blijedih pjesama, što svojih, što od ranijeg bend Generation X, što nekih prerada ("L.A. Woman" The Doorsa), pa su mnogi bili nezadovoljni njegovim nastupom.
Najveći raspašoj se dogodio s "Rebel Yell" gdje su se svi doslovno razvalili i potrčali što više pozornici, pa blato uopće nije bila nikakva zapreka. Kraj nastupa je prošao u velikoj taštini, pa se Billy presvlačio za svaku pjesmu, a sve je završilo s "White Wedding" koja je imala akustičan uvod i "Mony Mony".
Sve u svemu, mogli smo osjetiti samo djelić daška glam-popa '80-ih., ali na svu sreću, živimo u 2010. i tipovi kao Billy Idol su odavno 'pokopani' , te sada živimo u eri kojom vladaju mlađe snage, što su jučer i dokazali u prvom redu LCD Soundsystem, Pendulum, !!! i naši One Piece Puzzle.
Prvi dan festivala, koji je privukao ipak nekoliko tisuća manje nego prošle godine, prošao je u solidnom okruženju, s nekoliko lijepih momenata, ali i debaklom pod imenom Billy Idol, koji je ipak ispunio očekivanja privukavši mnogo ljudi. Sve ima svoj cilj i svrhu pa tako i on, ali se pitam kada će jedan Pendulum npr. biti na glavnom stageu, hoće li to možda biti za dvadesetak godina kada će i oni prodavati dušu za još koji dodatni dolar kao Billy ili The Prodigy prije nekoliko godina?!
