Recenzije

Ajde klinci, možete vi i bez Faye

14.6.2010. @ 15:00 Lana Bunjevac

Kinoklub

Ajmo klinci

Ajmo klinci
Datum izdanja:30.4.2010.
Izdavač:Aquarius Records
Žanr:Pop, Punk
Naša ocjena: Ocjena: 3/5
Popis pjesama:
    1. Vrati se u Zagreb
    2. Za nju
    3. Nisam lud
    4. Bijela noć
    5. 5 sati
    6. Zadnji put
    7. Prvi semestar
    8. Skini se sa škvadrofona
    9. Travanj, studeni, prosinac
    10. Djeca
    11. Nije bed, imamo 20 min. pješke

Nekada srednjoškolci iz Križanićeve, a danas studenti, prvotno su se zvali Ajmo klinci. Onda su promijenili ime u Kinoklub, kompromisno nazvali prvi album "Ajmo klinci", potpisali za Aquarius i snimili spot koji im je priskrbio hrpu obožavatelj(ic)a...

Luka, Damjan, Tomislav i Dinko zajedno su grijali klupe gimnazije u Križanićevoj i odlazili u obližnji Kino klub (otuda ime benda) i cijela ta njihova mladenačka furka bila mi je užasno simpatična. Mediji su ih zapazili nakon ranojutarnje svirke u "Dobro jutro, Hrvatska" te nastupa na sljemenskoj Snježnoj kraljici, no imena koja se kriju iza ovog benda svakom malo upućenijem poznavatelju zagrebačke punk-scene i nisu tako nepoznata, s obzirom da su svirali ili još uvijek sviraju u nekolicini zagrebačkih punk-bendova (Plan B, Spierdalaj, Declaration, Skaut...).

20100614-115612_kinoklub3mala.jpg

Zapravo, njihovo staro ime sviđalo mi se puno više i prije kojih godinu i pol redovito sam navraćala na njihov MySpace, opsesivno slušala "Prvi semestar" i baš svaki puta poželjela vratiti se na 1. godinu faksa koliko je slatka i iskrena bila ta pjesma ("podijelili smo prijatelje, muški na mojoj, cure na tvojoj strani"), pa čak i za nekog tko je od prvog semestra i prve godine bio udaljen... hm, više od deset godina.

Privrženost prema Zagrebu pokazali i u pjesmi "Vrati se u Zagreb", a teme koje se provlače kroz cijeli album jesu tipični adolescentski problemi odrastanja, zaljubljivanja, veza i prekida. Doduše, prvi singl "Za nju" punk je koliko i "Sk8er Boi" Avril Lavigne, dok je jedina sličnost koju imaju s The Ramonesima – starke, pa ni ne čudi što su bendu već prilijepili etikete domaćih inačica Fall Out Boy i Jimmy Eat World.

Mislim, mogu progutati onu glupavu himnu koju su radili za Snježnu kraljicu, mogu progutati da im basist svira i u Ramirezu, ne smeta me čak ni 'prodavanje' Vipnetu, ali nikako ne mogu shvatiti da je jedan punk-bend tekstopisačke usluge zatražio od izvjesnog Faruka Buljubašića Faye koji je - kaže Google - pisao tekstove za najgore ljiga estradnjake poput Zlatka Pejakovića, Mate Bulića, Maje Šuput, Vlatke Pokos i Thompsona?!?!

Ne znam za vas, ali meni tu nešto jako smrdi i prilično sam razočarana činjenicom da bend u ovolikoj mjeri pristaje biti nečijim marketinškim proizvodom, tim više što zaista imaju vlastitog spisateljskog potencijala ("Nisam lud", "5 sati"). A kritičari koji se oduševljavaju ovim preproduciranim albumom i činjenicom da je s njima radio taj neki Lesique (koji je pak član Letećeg odreda?!) očito nikada nisu slušali demo ovog benda jer bi u protivnom primijetili kako su čak i najboljoj stvari na nekoliko mjesta bespotrebno usporili tempo i izbacili neke riječi (baš fali ono "vijesti su dobre, sjekire zakopane"), a dotični producent i skladatelj su im napisali uvjerljivo najgore pjesme na albumu ("Bijela noć").

I tako, dečki su ostvarili svoj gimnazijski san, klinke su osvojene, Aquarius konačno u katalogu ima nešto žešće od lounge kompilacija, a ja dajem nategnutu trojku pod uvjetom da ju na sljedećem albumu 'isprave' nekim novim 'semestrima'.

kraj