Aktualno
Otpočelo je? Je! Je li nas interesira? Jako!
11.6.2010. @ 14:27
Hartera6: Youngblood Brass Band...
| Datum i vrijeme: | četvrtak, 10.6.2010. 20:00 |
| Mjesto održavanja: | Hartera (bivša Tvornica papira), Rijeka |
| Cijena ulaznice: | 0 Kn |
Sinoć se počelo odmotavati Hartera6 klupko, brižljivo motano od Hartere5. Riječka ekipa je i ove godine usprkos svima nama znanim poteškoćama uspjela napraviti i staviti u ponudu više.
Tu prvenstveno mislim na one očne podražaje koje nam oplemenjujući stare hale stare tvornice uredno stavljaju pod nos, ono ostalo nam ostaje još za provjeriti. No krenimo sa sinoć polako, ali dostižno.
Na Harteru stižem kasno, ali ipak stižem, što je dobro jer dan nije obećavao da ću uopće stići. Tako stiltana nakon ulaska u to dobro 'grotlo' Rječine, zastajem da se sazovem i odlučim otkud krenuti. Atmosferica ispred mene je razigrana, komešava i znatiželjnika koji se veselo vrzmaju je dosta.
Stapam se i ulazim u Elektro svetište, to moram prvo, čula sam da je naraslo. Tu je hladno i osvježavajuće, idealni uvjeti za laganu turneju po fluorescentnim božanstvima i inome. Da je, Svetiše je naraslo, dodan mu je Marrakesh, Tutankamonova grobnica, anđeoski lik Jadranke Kosor i DJ ispod samog centra Hartere, Harterinog srca što je definitivno taj rijetki začin koji je trebao. Bivanje je tu sad ugodnije, pa ne sumnjam da će ga većina baš za to u naredna dva dana izabrati.
Nastavljam do mjesta gdje se smjestila Pecha Kucha, projekt s kojim Hartera surađuje od prošle godine, taj projekt su inspirativne i brze prezentacije zanimljivih kreativaca, a pravilo prezentacije je strogo, svatko tko se predstavlja na raspolaganju ima točno 20 svojih vizualnih materijala i 20 sekundi za priču o svakoj od njih, odnosno točno 6 minuta i 40 sekundi slave prije nego što na red stiže sljedeći.
Ideja je divna, gomilica prezentera izvrsna, ali doživljaj polovičan. Naime, vizualno je štimalo sve, ali sa zvukom je bio poteškoća i nije ispunio salu koja se pokazala neadekvatna, te ako ste sjedili ili stajali pri kraju nažalost ste imali šumove u kanalu i niste mogli razumjeti ništa. Ali i samo vidjeti neke od 20 nečijih vizualnih materijala je bilo dosta, kao recimo od Zdenka Bašića.
Zvuk koji je na jednu stranu podbacio očito je morao kako bi došao u ravnotežu na drugoj strani Hartera Hotela gdje je Youngblood Brass Band imao 'svoju stvar'. Ako izuzmemo moj strah da netko od njih devet, dakle jedne hrpe, i svih tih njihovih glazbala ne padne s pozornice, dečki su bili solidni. Ali za moju ocjenu su kriva i prevelika očekivanja.
Zbog svih tih silnih najava njih kao energičnih, suludih i ostalog svega očekivala sam ih kao cirkus, ali eto ispao je cirkus bez trapeza, jednostavno je nekako falilo energije toj njihovoj energičnosti da bi bilo potpuno. Ali opet kad pogledaš da je to, to nešto što ti Hartera poklanja da bi te razigrala i zagrijala svakako je vrijedilo odslušati.
Nakon koncerta Hartera je ponudila još hula-hoopera, trapezista i trbušnog plesača Karisa iz Los Angelesa. I to se pokazalo kao taj trapez što je falio cirkusu, zovite me djetinjastom i na stare igrice 'sakericom', ali taj na pozornici egipatsko-ramonski Mowgli je probudio te neke gene u meni što ih imamo svi koji smo od cijevi radili hula hoope nalazeći ih na nepresušnim izvorima od gradilišta stambenih blokova našeg djetinjstva. Dečko vam razjapljuje usta i to je to. Još kad bih saznala gdje i kako se depilira?! Sigurno je i to egipatsko!
Tu sam prozvala svoj osobni opoziv jer nježna i sentimentalna kakva jesam nisam mogla gledati barbu suspenzitora koji možda sebi ne, ali meni svako da, nanosi bol kačeći sve te kuke na se.
Odlazim umorna, ali zapravo jedva očekujući sutrašnje Harterino i tako dalje izdanje, jer Hartera zna, Hartera brine za sva naša osjetila, Hartera im ugađa i Hartera je klatno s kojim se rado klatim, zaklatite se i vi.
Izvještava: Maja Biloglav
