Scena
Alex Staropoli (Rhapsody Of Fire): "Najbolji opis naše muzike je filmscore-metal"
17.6.2010. @ 01:00
Talijanski bend Rhapsody Of Fire bez ikakve je dileme jedan od najoriginalnijih metal-bendova uopće, a ubraja se i u kategoriju najutjecajnijih, pa slobodno se može reći i najboljih. Ako ne svih vremena, onda sigurno u zadnjih dvadesetak godina.
Njihova mješavina heavy, power i melodic-metala s elementima klasične i filmske muzike mogla bi se nazvati 'kumom' symphonic-metala za čiji se nastanak, pomalo neopravdano, u nekim analizama najveće zasluge pripisuju Skandinavcima.
Sve je počelo 1993. godine u Trstu, kada su gitarist Luca Turilli i klavijaturist Alex Staropoli osnovali bend pod imenom Thundercross. Već nakon prvog dema "Land of Immortals" (1994.) osigurali su si diskografski ugovor s Limb Music kojeg je osnovao Schnoor Limb, bivši menadžer Helloweena, koji je jako dobro 'nanjušio' potencijal ovih momaka.
Patrice Guers, Fabio Lione, Luca Turilli, Alex Holzwarth, Alex Staropoli / foto: Rhapsodyoffire.com
Drugi demo, "Eternal Glory", snimljen je 1995., iste godine kada Thundercross mijenja ime u Rhapsody, a bendu se pridružuje Fabio Lione, pjevač čiji se vokali gotovo savršeno poklapaju s muzičkom koncepcijom. Dvije godine kasnije izlazi "Legendary Tales" koji, s veličanstvenim zborovima i orkestrom, te lirskim sadržajem baziranim na "Emerald Sword Sagi", epskoj 'phantasy' priči koju je napisao Luca Turilli, donosi toliko potreban orkanski vjetar svježine u metal, i nakon kojega u metalu više ništa nije bilo isto.
Uslijedio je jednako uspješan "Symphony of Enchanted Lands" (1998.), pa "Dawn of Victory" (2000.) i "Power of the Dragonflame" (2002.). Album "Symphony of Enchanted Lands II: The Dark Secret" (2004.) prvi je za novog izdavača, Magic Circle Music, a 2006. godina značajna je po tome da je bend zbog tužbe za autorska prava na ime morao 'korigirati' svoje u Rhapsody Of Fire. Kao i po novom albumu "Triumph Or Agony", možda i najboljem izdanju benda u prvom desetljeću 21. stoljeća.
Nakon toga uslijedila je velika svjetska turneja na kojoj je snimljen materijal za prvi DVD "Visions From Enchanted Lands", pa kasnije i još jedna parnica, ovoga puta s dotadašnjim izdavačem. I iz te 'borbe' Rhapsody Of Fire izašao je snažniji odlučniji, komponirao i snimio ponajbolji album cjelokupne karijere, te potpisao ugovor s najuglednijim metal-diskografom – njemačkim Nuclear Blast Records.
Upravo je album "The Frozen Tears Of Angels" bio glavna tema razgovora s Alexom Starolopijem, klavijaturistom i koautorom pjesama Rhapsody Of Fire, koji nam se javio iz Trsta. Tijekom razgovora, započetog s njegovim zadovoljstvom što razgovara sa susjedima, analizirale su se mnoge teme, ne samo one vezane uz novi album, a dojam da se doista radi o osobi kakvom je sebe (i svoje kolege) opisao u zadnjoj rečenici bio je konstantno nazočan, tijekom cijelog intervjua.
Posljednji album "Triumph Or Agony" je izašao još 2006. godine. Izuzev turneje, što ste sve radili tijekom zadnje tri i pol godine?
Da, to je bilo dugo vremena, slažem se. Bili smo zauzeti skladanjem novog albuma. To je 'uzelo' naše vrijeme, jer smo htjeli napraviti nešto posebno. I tako, nakon jedne godine skladanja, bili smo spremni za ulazak u studio i, u osnovi, to je to. Prilično lako za objasniti i to nije bilo teško, a bili smo jako uzbuđeni kad smo sredinom komponiranja i snimanja potpisali za Nuclear Blast. To je bio veliki impuls, ako znaš na što mislim.
Vjerujem. Nedavno ste objavili novi album "The Frozen Tears of Angels". Čini mi se da je ovo jedan od vaših najboljih albuma. Mislim da je to snažan, heavy, kompleksan i dubok album s vrlo jakom epskom, dramskom atmosferom, a ima i progresivnih elemenata. Što misliš o mojim dojmovima? Kako bi ga ti kratko opisao?
Da, mislim da je tvoj opis na dobrom putu. Zasigurno, najvažnija stvar je ta da smo htjeli imati više gitara i to je glavna razlika između ovog albuma i prethodnih. Dakle, gitare su vrlo glasne, više heavy, izravnije, ponekad složenije. Ali, znaš, to je stvarno veliko iznenađenje za mene, čuti da je Luca radio tako teško, do fantastičnih razina gitarističkog rada, ne samo za solaže, nego i za mnogo riffova. Napisao je i mnoge harmonije za gitare, što je nešto što stvarno volim, tako da smo za ovaj album odlučili imati više gitara i malo manje orkestracije.
Ponovno ima puno klasičnih/orkestralnih aranžmana. Ti si bio zadužen za njih?
Da, sigurno. Klasična glazba je naša strast. Uglavnom, ono što radim je nešto što mi pada na pamet, radim sa srcem, sa strašću. Nikada nisam previše proučavao kako aranžirati na klasičan način. To je nešto što činim impulzivno, ako razumiješ što hoću reći.
Razumijem te. Reci mi, tko su ti omiljeni klasični skladatelji? Bach, Vivaldi, Bethoveen...?
Teško je reći samo jedno ime. Mislim da je Bach sigurno jedno od najvažnijih imena koje me čini 'ludim', znaš. I Lucu isto, on voli svirati Bacha na gitari. Vivaldi i Bach, mislim da su to dva najveća imena, ali ima ih toliko puno. Općenito, ne preferiramo određenog skladatelja. Mi dajemo prednost pojedinim djelima, a mnogi drugi skladatelji koji su manje poznati, sastavili su fantastična djela, pa su takvi također važni za nas.
Zadovoljan si kritikama na album?
Oh, moj Bože, to je nevjerojatno. Stvarno fantastično. Sve reakcije, svi komentari, od prvog pa do danas su fantastične. Kritike su zaista vrlo slične. Veliki dio kritičara voli pjesme poput "Reign of Terror", voli način na koji Fabio pjeva i činjenicu da je toliko moćan album, s puno gitare. Ulazimo na chartove svugdje u svijetu i to je fantastična stvar. Naravno, chartovi nisu toliko važni, ali su važni, to dopušta da razumiješ novu razinu zadovoljstva koju imaš. To je vrlo uzbudljivo. I rad s Nuclear Blast daje bendu dodatni 'reklamu'.
Pjesme ste pisali ti i Luca?
Luca je mozak svih tekstova. Način na koji smo podijelili naš rad je takav da smo Luca i ja započeli s komadom praznog papira, napisali naslove i mi smo skladanje pjesama počeli od njih. I on objašnjava da se ono što bismo trebali govoriti u pjesmama temelji na naslovima. Onda počinjemo komponirati, gradimo kompletnu pjesmu, napravimo osnovne aranžmane, bubnjeve, gitare i sve što nam treba. Onda Luca ode kući i radi na stihovima, a ja radim na više orkestracija, na više aranžmana. Dakle, teško mi je reći u nekoliko riječi stvari o sagi.
Ono što je važno za mene, što je vrlo važno za ovaj album je da sam stvarno želio imati glazbu povezanu s ambijentom sage. Ambijent ovog poglavlja nalazi se u vrlo hladnim i ledenim mjestima, tako da sam htio stvoriti takav glazbeni aspekt u mnogo pjesama na albumu. Koristeći neke posebne zvukove, neki audio-dizajn, sampleove, prirodne zvukove i synthesizere, na način da možete 'unijeti' slušatelja u okruženje, u ambijent u koji doista želite. Za mene, najvažnije je spojiti glazbu s ambijentom sage.
Vrlo važan aspekt je naslovnica. Konačno, nešto spektakularno smo stvarno željeli imati. Dakle, ako ste stavili ova tri elementa zajedno, glazbu, sagu i naslovnu ilustraciju, zaista možete shvatiti da su stvarno povezani.
Uvijek imate posebne, lijepe nazive albuma, a meni se "The Frozen Tears of Angels" čini posebnim, najbolje predstavlja album. Inače, to je moja omiljena pjesma.
Stvarno? "The Frozen Tears of Angels" je i moja omiljena pjesma na albumu. Ja je stvarno volim i mislim da predstavlja album na fantastičan način. Na početku je zvučni zapis iz filma sa Sussannom York, koji uvodi u pjesmu. To je možda dosta duga pjesma, ali ja stvarno mislim da, u biti, slažem se s tobom da ova pjesma predstavlja album. Dobra stvar je da svatko u bendu voli drugu pjesmu. Naprimjer, Fabio voli "Reign of Terror", i ja je volim, ali svatko od nas ima omiljenu pjesmu. To znači da postoji mnogo dobrih pjesama na albumu.
Sviđa mi se "Danza di Fuoco E Ghiacco". Isto odlična pjesma, ima lijepu kombinaciju neoklasične i srednjovjekovne atmosfere. Zašto ste se odlučili za talijanski jezik?
Velika je čast opet raditi s mojim bratom Manuelom Staropolijem koji je gostujući glazbenik na svakom Rhapsody Of Fire albumu. On svira baroknu flautu. Također smo imali i svirača lutnje koji je svirao na "Legendary Tales". Dakle, s ovim magičnim instrumentima, poput lutnje i barokne flaute (frule), glazbena je scena čista, vibrira, stvarno ide ravno u vaše tijelo, u vaše srce. I naravno, ako imate Fabiov glas i magiju koju on daje... Mi smo u Rhapsody Of Fire uvijek voljeli raditi pjesme poput ove, to je dobra tradicija, posebice koristiti talijanski jezik, koji zvuči tako melodično i poetski.
"Lost in Cold Dreams" je još jedna vaša odlična balada. Znaš, "Wings Of Destiny" je jedna od mojih najomiljenijih metal balada uopće.
O, hvala ti, to mi je drago. "Lost In Cold Dreams" je čarobna pjesma. I izgubljena u hladnim snovima, moram reći. Volim ovaj album zato što povezuje stvari. Ja sam govorio i prije, s obzirom na hladnu atmosferu sage, da koristimo i neke posebne zvukove i akustičnu gitaru za ovaj album. Koristili smo ih mnogo puta u mnogo pjesama i "Lost in Cold Dreams" je još jedan primjer. Ja stvarno volim akustične gitare. Prođu me žmarci svaki put kada slušam ovu pjesmu i mislim da sadrži sve emocije koje smo sposobni izraziti u glazbi, a zahvaljujući Luci, Fabiu, meni, svakom u bendu, stekao se fantastičan osjećaj da je to pjesma koja 'tjera' ljude da osjećaju svoje emocije.
Opet vam je gost bio Christopher Lee, koji je pripovjedač na albumu. Već ste radili zajedno?
Suradnju smo započeli prije nekoliko godina. Bili smo u potrazi za pripovjedačem i htjeli smo nekoga s posebnim glasom i nije nam bilo važno hoće li biti poznat. Ali smo čuli glas Christophera Leea i bili zadivljeni. Kontaktirali smo ga, poslali mu neke pjesme i on ih je odmah zavolio. Tako smo otišli u London, tamo ostali nekoliko dana, a Cristopher nas je pitao za pjevanje. Bio je zainteresiran čuti pjevanje nakon naracije i na kraju je "The Magic of The Wizard's Dream", gdje Fabio i Christopher Lee pjevaju zajedno, bila tako snažna. Ovo je jako 'cool' suradnja, nije temeljena na poslu, nego na ljubavi prema glazbi, a to je nešto na što sam stvarno ponosan.
Jesi li možda čuo Christopherov album "By The Sword and The Cross"?
Čuo sam nešto o tome, ali još nisam imao priliku slušati ovaj album.
Zanimljiv symphonic-metal album, ja sam slušao. A sada natrag u prošlost. Mnogi kažu da je "Legendary Tales" najbolji 'phantasy-metal' album. Što misliš o njemu sada?
Volim taj album. Poanta je da je vrlo poseban, jer svi kažu da je to dobar album. Ali stvar je u tome da je to bio prvi album benda i to je također sastavni element zašto ljudi tako kažu. To je bilo iznenađenje, nešto potpuno novo, tako da su mnogi ljudi bili šokirani, i sretan sam da čujem nešto tako uzbudljivo, jer je bio prvi i svi kažu da je najbolji. Na kraju, svaki bend ima svoj prvi album i svaki bend čini drugi i treći i tako dalje ... Ne možeš se uvijek ponavljati. "Legendary Tales" je pun pjesama koje su pisane u našem djetinjstvu i one sadrže stvarno nešto posebno, što su ljudi dobili.
Kako bi najkraće opisao stil kojeg svira Rhapsody Of Fire?
Pa mislim da je najbolji izraz 'filmscore-metal', što je jako dobar način da se to opiše. To je u biti heavy-metal s utjecajima filmske muzike, tako da mislim da je 'filmscore-metal' najbolji način za opisati. Kako bi ti opisao našu muziku?
Volim koristiti izraz phantasy-metal, a u vašoj muzici ima heavy-metala, powera, progresivnih, elementa klasične muzike.
U pravu si. Ti si preciznije opisao. Rhapsody Of Fire je 'kutija' sa mnogo različitih utjecaja, i istražuje se svima od njih, što može trajati zauvijek.
Moram biti malo opširniji, jer pišem analize albuma, pa pokušavam biti što precizniji. Kakvi su Vam planovi za ljeto?
Ovo ljeto ćemo biti na turneji, jer mi stvarno nedostaje da dođem na pozornicu, družim se s našim fanovima i sviram za njih. Počeli smo organizirati našu turneju i ona će se dogoditi na kraju ljeta, ujesen, tako da je ovo sljedeći korak. Imat ćemo turneju koliko god možemo. Za nas je ovo je važno, ovo nam tako nedostaje.
Prioriteti izvan benda?
Da, sigurno, imam ih. Volim se brinuti o sebi. Dakle, naravno, prijateljstvo i ljubav su najvažnije stvari. A budući da sam fanatik za tjelesnu težinu, idem svaki dan u teretanu. Sviđaju mi se sasvim jednostavne stvari. Mi nismo tipične rock-zvijezde. Kada imamo posao, radimo, ali kad smo se ovdje u Trstu volimo biti normalni ljudi.
