Aktualno
Pustinjska oluja na savskom nasipu
3.6.2010. @ 16:09
Nakon solističkog koncerta te koncerta s gospel-zborom, Howe Gelb se vratio u Zagreb u sljedećem logičnom sastavu, s Giant Sandom.
Time je ispunio obećanje koje je publici dao povodom prvog koncerta u metropoli te također ispunio prvu lipanjsku večer nekolicini ljudi koji su se te večeri našli u Močvari.
Howe Gelb / foto: Ivan Bilobrk
Kao sastav sa stalno rotirajućom postavom članova kroz koji su, između ostalog, prodefilirali i Joey Burns te John Convertino iz danas proslavljenih Calexico, Gelb se ovog puta okružio s kolegama Dancima te u devedesetak minuta demonstrirao zašto Giant Sand naziva 'raspoloženjem'.
My Buddy Moose
Jedne ljetne večeri prije nekoliko godina na istoj pozornici u Zadru našli su se Howe Gelb i članovi riječke americana skupine My Buddy Moose. Susret je urodio zajedničkom suradnjom na albumu "Wonderful Feeling Of Emptiness" Moosea na kojem je u jednoj pjesmi Gelb svirao gitaru. Stoga, izbor predgrupe za prvi Sandov hrvatski nastup logično je pripao My Buddy Mooseu.
U svojem gotovo jednosatnom setu odsvirali su najveće uspješnice iz karijere, uključujući i "I Know I Gotta Stop", "Music" i "Something To Cry About". Njihova posljednja pjesma je bila ujedno obrada 'prve ozbiljnije pjesme' koju je, kako je kazao sam Townes Van Zandt, napisao, pjesme "Waitin' 'Round To Die".
Nakon raspremanja Mooseove pozornice uz zvukove glazbe DJ-a Aleksandra Dragaša na istu je stupio Gelb okružen pratećom četvorkom. S kaubojskim šeširom na glavi i Telecasterom u rukama započeo je Giant Sandov set koji se sastojao od svačega.
Jedna od prvih izvedena je "Paradise There Abouts", nastavljeno je s posvetama Vic Chesnuttu ("Expiration Day"), nakon kojeg se vratio autorskim uspješnicama poput "Stranded Pearl" i "Increment Of Love". Kad je nakon stajaće pozicije s Telecasterom zauzeo sjedeću s akustičnom gitarom ili za klavirom, našalio se da 'starac mora sjesti'.
Giant Sand
Klavir je odavno nazvao 'svojim zemaljskim instrumentom' dok je gitara 'više za putovanja'. Pred kraj nastupa izveli su 'pjesmu koju još nisu napisali' naziva "Fire Wire", a regularni dio koncerta završen je obradama Casha u pjesmama "San Quentin" i "Ring Of Fire".
Bis je zadovoljen "Folsom Prison Bluesom" a završna pjesma večeri je bila "World Stand Still" pred čiji je kraj Gelb jednostavno ubacio "I keep a close watch on this heart of mine" te završio koncert.
Spontanost i improvizacija najočitije su odlike Giant Sandovog nastupa čija se struktura poklapala s Gelbovom izjavom kako 'jedini plan je – da plana nema'. Stoga ne začuđuje da su brojnim posjetiteljima My Buddy Moose zvučali uvježbanije, cjelovitije i profesionalnije od Giant Sanda. No, to Howe Gelba ne zamara previše.
"Giant Sand su poligon za vježbanje specifičnog stava i drukčijih perspektiva. Mi ne težimo onom čemu streme drugi sastavi. Nemamo velikih ambicija niti velikih objašnjenja za ono što radimo. Mi smo korak u stranu" davno je izjavio Gelb. On predstavlja noćnu moru diskografskih mogula jer se ne kreće stazama koje su davno utabali mnogo lukrativniji bendovi, već lagano levitira iznad prostora pustinje Mojave pronalazeći nove načine autorskog izričaja.
Povodom izdanja albuma "Storm" jedan je kritičar napisao da je glazba Giant Sanda 'tajna povijest Neil Younga ispisana bacačem plamena na unutrašnjoj strani vašeg očnog kapka'. Također, to je definicija koja najbolje opisuje njihov prvi zagrebački nastup.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji: My Buddy Moose / Giant Sand
