Recenzije

"Sunshine Soul" za sparna popodneva

1.6.2010. @ 22:35 Stjepan Vrečko

Kantautorica Sara Tavares porijeklom je sa Zelenortskog otočja, no najveći dio života provela je u Lisabonu. Već kao 16-godišnjakinja osvojila je dvije najznačajnije glazbene priredbe u Portugalu, te respektabilno osmo mjesto na Eurosongu 1994. pjesmom "Chamar a Música".

Da je jedna od najzanimljivijih novijih portugalskih umjetnica potvrdila je 2006. godine albumom "Balance", veselom kombinacijom gospela, funka i soula sa suvremenim žanrovima. Tri godine kasnije objavila je "Xinti" (čita se 'Zinti' a u prijevodu je imperativ 'Osjeti!') na kojem se udaljila od američkog soula i približila afričkom podneblju.

U ranim godinama world-musica, naglasak se stavljao na tradicionalne, izvorne, gotovo folklorne pjesme, no u posljednje vrijeme svjetla reflektora otimaju umjetnici koji su u stanju napraviti kvalitetan hibrid dvaju ili više tradicija. Jedna od njih je i Tavares koja ovim albumom pokazuje koliko je sazrela kao glazbenica.

Nema više toliko utjecaja vječnih uzora kao što su Stevie Wonder i Donnie Hathaway, već su joj bliži mlađi R'n'B izvođači koje možemo pronaći i u smooth-jazz žanru.

Impresivan je ovo album, no ne i neočekivan: potrebno ga je preslušati nekoliko puta kako bi se uvidjela njegova istinska ljepota i poruka: ritmovi Angole, topli portugalski vokal i prepoznatljiva doza gitara s prizvukom Zelenortskog otočja otkrivaju razliku između albuma "Balance" i "Xinti": Sara Tavares više nije kantautorica koja traži da je pažljivo slušate, već kantautorica s kojom je lijepo biti u društvu. I nakon posljednje pjesme odmah pritisnete dugme 'repeat'.

Albumi