Kolektivan adrenalinski raspašoj - Marsovci pokorili Jedinstvo i Močvaru

29.5.2010. @ 14:06 Siniša Miklaužić

Ako će se nedavni koncert Metallice na Hipodromu prepričavati unucima, tada će se koncert Skunk Anansie čak i praunucima...

Rijetko je koji koncertni spektakl imao toliko energije kao jučerašnji koncert u dvorištu tvornice Jedinstvo i Močvare s obzirom da su se glavne zvijezde večeri skroz stopile s publikom u jednu cjelinu koja je prašila skoro sat i pol vremena, od čega je dio vremena otpalo na dva bisa.

Prostor kao da je idealno pogođen za koncert Skunk Anansie jer su sve ulaznice bile rasprodane, a dvorište je bilo krcato. Kako se sve odvijalo na otvorenom, nije bilo toliko vruće i sparno kao u mnogim našim klubovima, tako da je i predatmosfera super napravljena.

20100529-134901_skunk-anansie04.jpg

Skunk Anansie / foto: Tomislav Capan

Čovjek na čovjeku, svi su nestrpljivo očekivali koncert uz elektronske zvuke koje je puštao DJ i nakon svakog završetka pjesme iščekivalo se da će bend stupiti na pozornicu i početi pjevati, ali nikako da dođe taj trenutak. Nakon nekih pola sata, igra svjetala je otpočela i bend je počeo prašiti punom snagom.

Već na prvim pjesmama se vidjelo da će to biti veliki koncert jer vidno raspoložena Skin je uletjela s nekom modnom kreacijom koja bi se mogla usporediti s pticama koje 'haraju' Zagrebom. Neurotičnim plesom dodatno je ugrijavala publiku, skakutala je čas na lijevo, čas na desno, pa pričala s publikom... Tako to rade veliki frontmeni. Mora se napomenuti da je žena već lagano 'u godinama' (nešto preko 40), da više nije mlada cura, ali toliko energije koliko je pokazala zasjenjuje sve mlađe pjevačice.

Pjesme su se redale, stare, pa nešto novih, sve vrlo ujednačene i dinamične, pa niti lakši momenti nisu zaostajali za žesticama koje su imale većinom prokušanu formulu, laganiji introi i brutalni refreni gdje su se svi članovi benda ubijali u htijenju da odsviraju što moćnije. Tu opet moram istaknuti Skin koja je prava vokalna carica jer što ona sve može napraviti s glasom, to je prava divota, posebno ako uzmemo u obzir da ni trenutka nije bila na jednom mjestu, a uopće se nije osjećala neka zadrška i zadihtanost.

20100529-134933_skunk-anansie03.jpg

I tada, nekoliko pjesama prije kraja regularnog dijela, dogodio se definitivni klimaks večer kada se Skin s pozornice bacila u publiku koja su je na rukama ponijela do sredine prostora gdje je bio smješten miks-pult. I u tom stanju je pjevala kao da normalno stoji na bini, baš kao da je s Marsa.

Kada je stigla do miks-pulta, malo je skakala po šatoru (i naravno pjevala), te se tada s otprilike četiri metra od zemlje bacila na leđa u publiku. Naravno, nije se mogla dogoditi scena iz jedne reklame za pivu jer je atmosfera bila već toliko usijana da su je svi rado vratili do stagea. Uslijedilo je još par žestokih stvari s kojima su se rasplesali svi oni koji su dotad mirno stajali i uskoro redovni dio koncerta je bio gotov.

Nesnosna buka, pljesak i zviždanje doveli su do očekivano brzog povratka Skunk Anansiea na binu i tada je bend odsvirao svoj najveći hit "Hedonism" (da, to je ona pjesma koju mnogi znaju pod imenom "Just Because You Feel Good") koju malotko nije zapjevao. Tako smo dobili zborno pjevanje 3000 ljudi na koje malotko može biti imun. Nakon još dvije pjesme, mogli bismo reći da su itekako zasluži svoj noćašnji honorar, ali publici nije još bilo dosta, pa je uslijedio i drugi bis i pjesma "Secretly" s kojom su završili nastup.

Tijekom biseva, saznali smo da bubnjar Mark Richardson ima rođendan, pa smo mu zdušno otpjevali "Happy Birthday" što je bio još jedan lijepi moment za pamćenje. Mark, evo i ovom zgodom još jednom čestitke za jubilarni 40. rođendan.

Jednom riječju, spektakl! Ne znam kako drugačije mogu opisati ono što se događalo jučer navečer. Idealno pogođen prostor spojio je bend s publikom u veličanstven događaj koji će zasigurno ostati upamćen kao jedan od najboljih koncerata posljednjih godina, a mogli smo u Zagrebu vidjeti mnoge velike zvijezde.

Nekako mi se čini da je nova mladost ušla u članove benda koji danas praše vjerojatno najbolju svirku u životu. Prilikom razgovora s dečkima iz Grette prije par mjeseci, napomenuli su mi da im je milanski koncert Skunk Anansieja jedan od najboljih u životu, a sada definitivno znam razlog zbog čega. To je to, to je ono što se očekuje kada dođeš na koncert, puno odlične svirke koja je mnogo bolja od albuma, performans, uigranost, zabavu...

Je li bilo potrebno da se prije deset godina raspadnu ili ne, nevažno, ali je super da su nam se Skunk Anansie vratili, jer ovakav povratak nije samo puko pobiranje para na 'staru slavu'. Skin nam je rekla da će doći opet, ali mislim da će tada dvorište Jedinstva biti premalo... Sigurno će biti premalo!

20100529-135038_skunk-anansie05.jpg

Ovo ipak nije bio koncert Skunk Anansie, već Mars festival. Mars se događa već drugu godinu zaredom, i dok prošlogodišnji nije polučio neke rezultate, ovogodišnji je pun pogodak prvenstveno zato što su doveli odličnog headlinera prema kojem je sve bilo usmjereno.

Iako je petak službeni početak vikenda, ali još uvijek je radni dan teško je bilo uhvatit sami početak festivala. Uvijek mi je drago vidjeti bendove ranoranioce jer se među njima uvijek pronađe podosta zanimljivih pred kojima bi mogla biti svjetla budućnost. Ovaj puta su me 'izbjegli' Slovenci Eskobars i iskusni Grad, ali vjerujem da će već uskoro biti vremena za novi susret.

Father je već pošteno tutnjao Savskim nasipom kada sam prilazio mjestu održavanja Marsa i jedino sam uspio prepoznati "Eleanor Rigby" s kojom Father stvarno razvaljuju The Beatlese.

Ušavši taman prije Quasarra moram priznati da sam od njih očekivao mnogo jer su me oduševili prvijencem, a drugi album samo što nije stigao, ali... Ipak me nisu oborili s nogu. Uživo zvuče kao Editorsi s većim utjecajem synthova i manjkom prodornih himničnih brojeva koje bi dodatno rasplesali publiku. U sklopu cijelog festivala, odlično su se uklopili jer je njihov zvuk dosta svemirski, pa je poslužio kao lansiranje u orbitu na kurs prema obećanoj planeti Mars. Posljednja izvedba pjesme "Propaganda" je definitivno najbolje što nam je Quasarr priuštio od svog nastupa.

20100529-140258_mars-jedinstvo-floor.jpg

Tvornica Jedinstvo

Do početka Skunk Anansie je trebalo ubiti vrijeme, a najbolji način za to je bio drugi stage Muzika na Marsu koji je taman započeo s The Hendikeps. Bend s kojim se susrećem po prvi put i mogu reći da je dojam izvrstan. Jedan od najzanimljivijih mladih bendova koji bi mogao stati uz rame inozemnim tipa The Raveonettes i A Place to Bury Stranger s kojim dijele sličnost u zvuku, samo što bend iz Zaprešića unosi i brdo folk (akustična gitara) elemenata.

Imao sam želju vidjeti Hemendexe, ali gužva i super atmosfera na Skunk Anansie su mi oduzeli tu mogućnost, dok sam na Vuneny stigao nekoliko minuta prije kraja njihovog nastupa (taman između dva bisa Skunk Anansie) gdje sam vidio da su oni već 'daleko u svemiru' zabavljajući ponešto ljudi koji su se već ranije pokupili s glavnog stagea.

20100529-140338_atlas-sound02.jpg

Tada je uslijedila kratka pauza kojom se čekao početak Atlas Sounda koju sam iskoristio tako da prozujim kroz druge floorove. Ispred Močvare su DJ-i već naveliko puštali glazbu, a slična situacija je bila i u Jedinstvu samo s manjim brojem ljudi (ispred Močvare je većina bila u prolazu ili prepričavala doživljaje sa Skunk Anansie).

I konačno sam dočekao i Atlas Sound koji mi je ubio volju za daljnjim praćenjem festivala. Čim je Bradford Cox došao na stage, započele su mikrofonije, a niti njegova glazba nije daleko od toga. Kada bi se gledala svaka pojedina melodijska nit, pjesme bi bile super, ali spajajući ih u jedno, dobiva se često vrlo teško slušljiva kakofonija s povremenim melodijskim temama koje ubrzo nestaju u buci elektronskih dodataka. Kao što bi on rekao 'shit happens', točno takav je i moj dojam o njegovom nastupu.

20100529-140326_atlas-sound01.jpg

Atlas Sound

Ovakav koncept festivala je svakako hvalevrijedan jer pruža priliku mnogim mladim bendovima da se ispromoviraju na najbolji mogući način, a neki od njh su stvarno iskoristili priliku. Bilo je glazbe za svakog i mislim da je malotko mogao otići nezadovoljan s Marsa jer je putovanje do njega i natrag bilo vrlo zanimljivo, a čak smo vidjeli i jednu vanzemljaku pod imenom Skin. Ona je stvarno kraljica Marsa.

Fotografije nastupa Skunk Anansie i Atlas Sound možete pogledati u našoj foto galeriji: Skunk Anansie / Atlas Sound

kraj

Siniša Miklaužić

Siniša Miklaužić indie rocker uvijek spreman za nešto zanimljivo.

Izvještaji