Aktualno
Opušteni početak tradicije bluesa u Zagrebu
24.5.2010. @ 11:35
U Zagrebu je u subotu, u klubu Močvara, održan 1. Zagreb International Blues Festival. Prvi dio koncerata je održan na otvorenom, u dvorištu Jedinstva.
Festival su otvorili Ben Dover, čvrsti blues-rock sastav zvukom najskloniji prvoj polovini '70-ih, čiji se repertoar sastojao od obrada bendova poput Free, Bad Company i ZZ Top.
Nakon njih uslijedio je Dudo Vorih, jedan od naših najcjenjenijih basista sa svojim Blues Bandom. Svoj nastup su počeli obradom Alberta Collinsa, a zatim su prešli na autorske stvari koje će uskoro biti objavljene na njihovom albumu. Vorihov bas nije samo ritam instrument, nego djeluje i kao druga vodeća gitara, a kad smo već kod gitare, u Vorihovom bendu svira albino gitarist koji izgleda kao jedan od braće Winter (legendarna blues braća bi ga vjerojatno prihvatila i zbog svirke). Šteta jedino što je za tih prvih nastupa više bilo nas što smo se muvali s akreditacijama i fotoaparatima nego ostale publike.
Dudo Vorih Blues Band
Pored glavne pozornice bila je montirana manja, nazvana 'acoustic stage', na kojoj su između nastupa na glavnoj bini svoje nastupe od petnaestak minuta imali redom Tomislav Goluban, Two for Blues, Ivan Vragolovich i Nuna Du.
Goluban je odsvirao tri stvari i pritom pokušao animirati publiku. Dvije svoje odsvirao je sam, demonstrirajući što se sve može samo s usnom harmonikom, a na "Dust My Broom" mu se kao vokal pridružila voditeljica festivala Bojana.
Nakon njega na glavnoj bini su svirali Blues of Taste, bend sastavljen od starih rockerskih iskusnjara (Pif, Krkač, Randić) koji su pokušali reinkarnirati rani zvuk kultnog Rorya Gallaghera i njegovog benda Taste. U tome su ih malo omeli problemi s puknutom žicom i uštimavanjem, no zaključna "What's Going On" je zazvučala moćno i konačno pokrenula publiku.
Blues of Taste
Two for Blues su na dvije akustične gitare uz podršku malo usne harmonike ili kazooa, odsvirali simpatični akustični set u duhu legendarnih blues dueta poput Sonnya Terrya i Brownie McGheea.
A priču o tome kako je kao mladi glazbenik od McGheea potražio savjet nam je ispričao Carl Reuter, čiovski zet koji nastupa sa Splićanima The Harpoons. Jedan od savjeta koji mu je McGhee dao je da uvijek bude dobro odjeven, te su valjda zato Carl i The Harpoons nastupili dotjerani u odijelima. The Harpoons su kompetentan bend predvođen Predragom Lovričevićem na usnoj harmonici. Svirali su autorske stvari kojima je uvjerljivost davao Carlov snažan vokal.
Carl Reuter & Harpoon's
Do nastupa Ivana Vragolovicha već se spustio mrak i skupilo se dosta publike, što je doduše zbog slabijeg razglasa na akustičnoj bini malo smetalo Ivanovom nastupu. No on je svejedno svojim folk-bluesom u stilu akustičnih dana Boba Dylana uspio potaknuti publiku i poslužiti kao dobra prijelaz na Picksiebnere koji su nastupili nakon njega.
"Hard Country" je dobar opis za glazbu Picksiebnera. Njihova kombinacija countrya, veselica a la Gustafi i žešćeg rock zvuka bila je jedan od uvjerljivijih nastupa večeri. Pokazalo se da je Goran Bare bio nepotrebno zabrinut da će Picksiebneri odlutati u strednjestrujašku bljuzgu nakon što su duet s njim poslali na Doru. Picksiebnere se isplati pogledati uživo.
Picksiebner
Posljednji na 'acoustic stageu' nastupio je još jedan duet Nuna Du. Uz muško-žensko dvoglaslje i pratnju na slide gitari odsvirali su svojih nekoliko simpatičnih pjesama na hrvatskom.
Nuna Du
Nastup na otvorenom zaključila je prva zvijezda festivala Candye Kane i njezinih bend. Candye je otpočetka svojom kičastom odjećom, snalaženjem na bini i komunikacijom s publikom jasno pokazala da je s razlogom glavna zvijezda večeri.
Candye Kane
No, osim duhovitog brbljanja između pjesama, Candye je pokazala da ima i moćan glas i odličan bend, u kojem se posebno isticala gitaristica Laura Chavez koja je do kraja koncerta svojim gitarističkim umijećem natjerala oduševljenu publiku da joj skandira ime. Candye se za to vrijeme odlično zabavljala kao voditeljica ceremonije. Većinu repertoara činile su pjesme s posljednjeg albuma "Superhero" uz pokoju Candyeinu poznatiju stariju stvar. Nakon sat vremena Candye i bend su se vratili na zasluženi bis. Njihov nastup je demonstrirao je da je dobar, originalni blues još uvijek najbolji kad se svira uživo.
Nakon nastupa Candye Kane preselili smo se u unutrašnjost Močvare gdje su prvi nastupili Vojvođani Šinobusi. Premda su nakon Candye zvučali pomalo plošno, u njihovoj hard rock svirci koja je donekle vukla na Majke mogao se zamijetiti i pop potencijal pojedinih pjesama.
Dudlaši iz Makarske su nastavili s blues-rockom, a u njihovim pjesmama na hrvatskom moglo se prepoznati dosta posuđenica iz blues standarda. Kao gost tijekom nastupa im se pridružio Predrag iz The Harpoons.
The Shoutin' Torpedos su stilom odijevanja odmah dali naslutiti da vole pedesete godine prošlost stoljeća, a upravo takva im je bila i svirka: 50's rock, blues i rockabilly. Njihov energičan nastup dobro je došao da prodrma preostalu publiku na zatvaranju večeri.
Prvi Zagreb International Blues Festival je bio nepretenciozno uživanje za ljude koji znaju kakvu glazbu vole. Nadam se da je ovo samo početak tradicije i da će budući festivali biti sve kvalitetniji.
