Recenzije

Domaći metalci brutalno izvrijeđali cijeli svijet

24.5.2010. @ 08:17 Domagoj 'Domination' Puzak

Mass Hypnosis

Disin4mation

Disin4mation
Datum izdanja:10.5.2010.
Izdavač:Geenger Records
Žanr:Death Metal, Metalcore
Naša ocjena: Ocjena: 3,5/5
Popis pjesama:
    1. Cry of the Wounded Planet
    2. Annuit Coeptis
    3. Media Brainwash
    4. Shadowed (Population Under Control)
    5. Human?
    6. Sorrow
    7. The God Delusion
    8. Blood Boiling Point
    9. Divine Parasite (Deo Favente)
    10. Disappearing Believers
    11. The Vatican Method
    12. My Friends, My Enemies
    13. Instict Over Intellect

Ima trenutaka kada muzika ima opasni trend da postane plitka, zabavna, jednostavna i toliko besmislena da ste sigurno u životu poslušali album kojeg se više ni najmanje ne sjećate.

Neki je zovu pop, neki cajka, neki zabavnjak, neki šund. S dijametralno druge strane nalaze se brutalni bendovi koji, unatoč optužbama da su krivi za svo zlo ovoga svijeta, nerijetko imaju inteligentne namjere i dubinu svoje poruke. Takvi su i naši Mass Hypnosis.

20100523-220841_masshyponosis.jpg

Zagrebački ekstremni metalci odlučili su se za modernu verziju svih žanrova koji bez nekog straha pljuju u lice cijelom svjetskom poretku. Upravo zato na njihovom debitantskom albumu "Disin4mation" obojanom metalcoreom i death metalom piše 'Antireligion - Antiwar - Antigovernment'.

Deatherski ritmovi, pakleni vokali i moderniji aranžmani obilježili su "Annuit Coeptis" i eksperimentalniju i sporiju "Media Brainwash". No, nakon tog konkretnog uvoda pjesme počinju dobivati sve više specifičnih obilježja. Blast-beatovi se miješaju s nerijetko 'presvinjastim-sotona' vokalom, Killswitch Engage riffovima i Dark Tranquility atmosferom ("Shadowed"), a onda se između svega jako često puštaju citati, manifesti, anti-religiozne čitabe, statistički argumenti protiv Isusa, Amerike i medijske manipulacije.

"Sorrow" ima fora vokale "Kill Me Now" i ''Neurosis-ast'' laganiji dio gdje je pjevanje, osim pretiho, i puno lošije od onih metal-vriskova i urlanja. "The God Delusion" (tko bi rekao, ali također antireligiozna) je uz recitaciju prizvala isprekidani Meshuggah riff, a pred kraj zasjala je i "My Friends, My Enemies" na pragu jednog Lamb of God.

Nema što, svirka je moćna i brutalna, guturalni vokali i lošije pjevanje imaju svoje društvo u citiranim aktivistima i kritičarima i bez svake spomenute komponente to ne bi bilo to.

Činjenica je da obožavam kada se ljudi poigraju takvim temama, kada ljudi muzikom probaju nešto dokazati i iznijeti svoj stav koji se ne svodi samo na 'ja ju hoću, ona mene neće'. Paljenje crkvi uz sprdanje s molitvom "Očenaš" na "Disappearing Believers" možda će nekome biti previše, ali "There is no America, there is no democracy" na "Blood Boiling Point" uvijek je fora čuti.

Ljudski rod je prepohlepan, religija je davno postala potpuno odvojen pojam od organizirane Crkve, teorije zavjere su svuda oko nas, postoje moćne svjetske države, ekonomija se više temelji na oružju nego akademskom znanju. Sve to je istina - svijet je u banani, najbolje da se svi bacimo sa zgrade... I nakon brojnih dokumentaraca opjevali su to i naši metalci.

Koliko god sve lijepo bilo upakirano, treba priznati jednu stvar - sve to je cool, ali na trenutke čovjek može pomisliti da sluša upravo ono protiv čega se Mass Hypnosis bore - nekakvu propovijed, a ne metal-album... No, to se dogodi samo kada čovjek odluči uživati u detaljima koji prate samu muziku.

kraj

Domagoj 'Domination' Puzak

Domagoj 'Domination' Puzak - not all who wander are lost...