Aktualno
Porin 2010.: Rockerski Porin, stare boljke
17.5.2010. @ 14:14
Ovogodišnji Porin svoje je utjelovljenje dobio u Biogradu na Moru. Period savršen, sredina svibnja, kada se predviđalo da bude toplo i da sve lijepo zamiriše. E, šipak.
Vrijeme je tih dana bilo kao, da prostite, nebo ima PMS: malo kiše, malo sunca, malo je prolom oblaka, malo je kiša. Pa tko preživi, pričat će.
Događanja u Biogradu u sklopu Porina su počela u srijedu 12. svibnja, a očekivana kulminacija zbila se koncertnim događanjima i dodjelama Porina u 'sporednim kategorijama' u petak, 14. svibnja, te u subotu,15. svibnja. dodjelom nagrada u 'glavnim kategorijama'.

Tomislav Goluban & Little Pigeon's ForHill Blues
U petak, 14. svibnja, bila je dodjela Porina u tzv. sporednim kategorijama (dakle, najbolji album etno-glazbe, bluesa...), a kao ništa manje značajno treba reći da su bile čak tri svirke na različitim mjestima u gradu. Na otvorenom koncert su imali getanin Hari Rončević, međimurski ftiček Bojan Jambrošić, stari istarski prvoborci Gustafi, te splitski The Beat Fleet.
U klubu Carpy More koncertirali su blueseri Robert Johnson's Backbone i novopečeni dobitnik Porina za najbolji blues-album usnoharmonikaš Tomislav Goluban i Little Pigeon's ForHill Blues.
Kafić Belveder ugostio je grupu Zinedin Zidan. Raznolikostima tu nije bio kraj: u jednoj birtiji u centru Biograda mogle su se čuti kombinacije harmonike i synthesizera, poznatije pod imenom turbo-folk (birtija nije imala veze s Porinom).
Lijepa vijest u svemu tome je da je biogradska mladost od petog do osmog razreda ipak bila uz glavni koncert na otvorenom: poseban mamac za lokalnu omladinu bio je nastup mladog Bojana Jambrošića, koji je svoja nejaka pluća ostavio na sceni i pružio sasvim dobru zabavu kombinacijom pjesama sa svog albuma i poznatih hitova. Gustafi su pak standardno dobro razmrdali publiku i stvorili 'domaću' atmosferu. I oni imaju harmoniku, i oni povremeno koriste ritam-mašine, ali sve je u redu, oni znaju kako se to radi. Splitski sastav The Beat Fleet je svoj poslovično vrlo dobar nastup upotpunio upotrebom synthova i ostalih proizvođača zujanja, čime su zazvučali neuobičajeno zlokobno i mračno.

Zinedin Zidan
Boljka petka zvala se kašnjenje: kao najgori primjer, sastav Zinedin Zidan je počeo sa svirkom s nekoliko sati zakašnjenja, iako su se na zbornom mjestu pojavili dovoljno rano (i drugi izvođači na drugim scenama su kasnili, vjerojatno ne svojom krivnjom). Zinedin udara u glavu: izvedbom "Sex Machine" davali su ritam u rasplesane noge publike.
S druge strane, zabočki usnoharmonikaški blueser Tomislav Goluban i sastav Little Pigeon's ForHill Blues su svjedočili svoju vjeru u blues: izrazito pokretan i velikih šoumenskih sposobnosti, Goluban je isporučio zavidnu količinu energije koja je u paru s odličnim pratećim bendom i gostima koji su redom imali veliku empatiju za materijal dovela do žaljenja što se to nije snimilo. Baš te večeri grupu je pojačao pomalo ukočen član: statua Porina za 'najbolji blues-album'. Goluban je iz sve snage upuhivao u svoj usnjak, pjevanje mu je energično i uvjerljivo. Ako je izričajem osuđen na klubove, na najboljem je putu da postane 'jako tražena roba' među njima.
Subota, 15. svibnja, donijela je centralnu proslavu nagrade Porin u sportskoj dvorani u Biogradu. Diskografske kuće su iskoristile vrijeme pa su predstavile neka svoja nova izdanja nešto ranije u danu. Oblaci su plakali nad nagradom Porin: kiša se izmjenjivala s pljuskom, a da oblaci skroz ne dehidriraju, bilo je kratkih perioda bez oborina.
Glavna ceremonija Porina bila je najavljena kao pomlađena i rockerska: trajanje je kraće (svedeno je na sat i kusur, odugovlačenje je minimalno, tempo je korektan, a padovi u energiji relativno rijetki), a humor je bio u najgorem slučaju solidan (već vidim one koji će popljuvati ovu konstataciju), ali u dvorani sve je skupa izgledalo ukusno, zabavno, a na momente i provokativno.

Neno Belan & Fiumens
Posebno se to tiče Hladnog piva koji su rekli da su se zatvorili u samostan da doznaju okus odnosno ukus mladih. Od troje voditelja najbolji je dojam ostavio Mladen Badovinac, a i Duško Modrinić i Zrinka Cvitešić su bili na nivou zadatka.
Najveću nejasnoću izaziva angažman Vlatke Pokos da podijeli nagradu iz područja pop-glazbe – dovoljno da se pitamo što je sljedeće: iduće godine Nives Celzijus uručuje Porin za najbolju rock-biografiju? U scenografiji su primijećena i dva stola, za jednim sjede Tony Cetinski i Danijela Dvornik, a za drugim Jacques i Vanna. U pokvarenom mozgu perverznog gledatelja dolazi do sljedećeg zaključka: Cetinski i Dvornik 'predstavljaju' RTL (Cetinski je iz "HTZ-a", a Danijela je iz "Celebrity Big Brothera" te showa "Dvornikovi"), a Jacques i Vanna HRT (znamo ih iz emisije "Zvijezde pjevaju"). Nova TV je po mišljenju potpisnika ovih redova mogla imati mali kokošinjac i tor za ovce (poznati iz "Farme", "Red Carpeta" i "Trenutka istine").
Sedamnaesti Porin je također i 'Serbian friendly', čak dvaput su u najavama spomenuti državljani te zemlje: svima poznati Bajaga i manje poznati novinar kultnog statusa Petar 'Peca' Popović. Možda su i o tome razgovarali predsjednici Boris Tadić i Ivo Josipović: kad se hrvatska muzika bez pardona i problema sluša i pušta na radio-stanicama u Srbiji, red je da se susjedima bar uljudno zahvali.
Od svih izvođača ponajbolje su nastupe ostvarili ovogodišnji žeteoc Porina Neno Belan, koji je s Fiumensima uistinu u vrhunskoj koncertnoj formi, te Porinom nagrađeni debitanti Valungari, a ostatak je također vrlo dobro odsvirao/otpjevao svoje. Jednom riječju, za sve koji su nevjericu, cinizam i loše raspoloženje ostavili doma, ovo je mogao biti jedan od boljih subotnjih izlazaka.

Josipa Lisac
Ovogodišnji Porin nastavlja prošlogodišnju tradiciju dominacije Dine Dvornika koji, kako stvari stoje, ne samo da je hrvatski James Brown, nego polako postaje i hrvatski Tupac Shakur (što se tiče objavljivanja posthumnih izdanja): njegov duet s TBF-om "Shlapa" je unatoč dobrim namjerama debelo ispod najboljih ostvarenja jednog i drugih, a Dvornikova kompilacija "The Ultimate Collection" ipak je slabija nego "The Best of ENI" ili "Ultimate" Parnog valjka iz razloga što je odabir najboljih pjesama/snimaka kod potonje dvije mnogo bolje izveden (narodski rečeno, manje dobrih pjesama fali na kompilacijama). Ako uzmemo u obzir da je cilj kompilacije najvećih uspjeha kod slušatelja potaknuti 'glad' da čuju i ostalo, u tom slučaju najveću 'glad' stvara preslušavanje albuma "The Best of ENI", iako je diskografija Dine Dvornika i Parnog valjka u ovom trenutku superiornija diskografiji grupe ENI.
Nagrade Porin je uglavnom pobrala stara garda, možda iduće godine kipiće u inozemnoj konkurenciji za novi album godine pobere "Exile On A Main Street" The Rolling Stonesa koji upravo ovih dana doživljava svoje 456. reizdanje s bonusima.
Hirovitu prirodu Porina na svojoj je koži osjetila Natali Dizdar: iako je sjajna pjevačica, iako je snimila vrlo dobar album, iako je skupila i nešto nominacija, kipići su trčali u susret Gabi Novak i Josipi Lisac. A grupa Nola osvojila je možda najvažnijeg Porina, onog za pjesmu godine, ali je u ostalim nominacijama bila samo počasna pratnja. Također je paradoksalno da Kawasaki 3p dobije Porina za najbolji alternativni rock album, a da za rock album uopće ne bude nominiran. I kad smo već kod toga, koliko su doista kategorije 'najbolji rock album' i 'najbolji album alternativne rock glazbe' različite?

Kawasaki 3p
Veliki porinovski gubitnici su mladi i bezobrazni punkeri Diskurz (nek' se upristoje i nauče razgovarati sa starijima pa možda dobiju nominaciju za najbolju frizuru, a do onda ni to!), introspektivni pjesnik Voland Le Mat (nek' štrajka glađu pa će dobiti nominaciju za najbolju liniju), kantautor Luka Belani (nek' si pjesme prevede na 'rvacki da ga gradonačelnik Zagreba razumije!), te ST!llness (ni njih nije bilo ni među nominiranima), a i Gustafi su sa "Sanjati ćemo žuto" imali jakog aduta u kategoriji hita/pjesme godine koji nije bio ni nominiran.
Koliko god cijenili rad sjajnog Nene Belana, toliko je blesavo da najbolji rock-album bude zbirka najvećih hitova izvedenih uživo, naročito kraj dobrih albuma Urbana ili Diskurza (ili je to više alternativni rock?). Naravno, Belan je sjajan kantautor i zaslužio je sve nagrade koje je dobio, ali nakon svega ostavlja se dojam da niti jedna dobra rock-ploča s novim materijalom nije izdana u Hrvatskoj 2009., tako da je čast morala spašavati "Tvornica snova" – inače solidan album snimaka najvećih hitova uživo. Gorka istina ili?
"Što žene žele? Hranu, vodu i komplimente... povremeno i par cipela.", riječi su američkog komičara Chris Rocka, a tu liniju slijedi i tekstopisac pjesme koja je dobila Porin za hit godine. "Kad žena zavoli", pjesma Tonya Cetinskog, bila je i lokalni favorit među publikom u dvorani.
Nola
Što se inozemne konkurencije tiče, najbolje da se kategorija 'najbolji album izvan klasične i jazz-glazbe' ukine, jer postoji sumnja da ljudi koji za to glasaju pojma nemaju za što glasaju. Springsteen, Dylan i Norah Jones su snimili zanimljive ploče, ali one debelo kaskaju ne samo za najboljim ostvarenjima dotičnih izvođača, nego i za istinski uzbudljivim ostvarenjima u svjetskoj popularnoj glazbi. The Flaming Lips, Florence + The Machine, The xx, Animal Collective, M. Ward, Wilco, Richard Hawley (ovog bi momka trebao dobrano preslušati Marko Tolja) i drugi redom stvaraju nešto uzbudljivije dojmove nego solidna, ali ne pretjerano dojmljiva djela Springsteena, Dylana i Norah Jones.
Pohvalno je da je sama ceremonija postala kraća i manje klišeizirana, nivo humora je porastao, dašak glamura je tu, no boljka ovogodišnjeg Porina je što i dalje nedovoljno brzo prepoznaje nove trendove, i povodi se pretjerano ziheraškom politikom.
Umjesto da se na svjetlo dana dovedu mladi lavovi, izvođači u naponu snage, kao i oni koji gromoglasno najavljuju svoj veliki potencijal, koji preuzimaju rizik spajajući nespojivo, na Porinu je dominantna taktika 'ne talasaj'. Sjetimo se samo stare izjave Jona Landaua nakon koncerta Bruce Springsteena: "Vidio sam budućnost rock'n'rolla..." U to doba Springsteen je bio poluanoniman muzičar koji je tek bio na pragu autorske eksplozije s albumom koji je tek spremao i koji se zvao "Born To Run". To bi trebao biti smisao Porina: davanje pažnje muzičarima koji su u autorskom naletu da još hrabrije krenu u stvaranje svojih kapitalnih djela.
Čini se da glasačkim tijelom Porina dominira grupa ljudi koji više ne vjeruju da se može napisati pjesma koja može taknuti srca ljudi kako su to činile brojne pjesme u prošlosti.
- Pregled dobitnika Porina 2010. po svim kategorijama -

