Aktualno
Teksaško-meksičko-blueserske zmije, vuci, vile i hajduci
14.5.2010. @ 10:46
U 21:39 u zagrebačkom Boogaloou, nakon najave dobrog duha rock and rolla Gordana Penave-Pište na scenu stupaju petorica manje-više debeljuškastih Hispanoamerikanaca pojačani jednim žgoljom što se odazivaju na ime Los Lobos.
Prepun Boogaloo je oduševljeno pozdravio grupu i čini se da je publika doista jagmila za bendom ovakva profila, a kad je najavljeno druženje s bendom poslije koncerta, okupljeni su strpani u mali džep. "Hoće li vuci preživjeti?" ponavljali su ga na refrenu već na početku, a svirka i njihova pojava na sceni je davala potvrdan odgovor.
/ foto: Tomislav Capan
Los Lobos koriste blues, funk, tex-mex, country obrasce (između ostalih), a jedina njihova veza s meksičkim sapunicama je da je njihov put do slave bio dug kao meksička sapunica, ali oni su svoju reputaciju gradili na iznimnim koncertima i albumima, a ne na skandalima, rastavama i sprovodima. Na svom putu do slave su susretali i zmije, vukove, vile i hajduke, a takvi su junaci u njihovim pjesmama. Iako ih šira publika zna prvenstveno po obradi "La Bambe", mnogo je drugih pjesama koje, ako ne bolje, onda podjednako dobro pokazuju njihove sviračke vještine i interpretatorsku snagu.
Gitarist, pjevač i dio glavne autorske poluge David Hidalgo je u sjajnoj vokalnoj i sviračkoj formi, a njegov sugestivan glas daje pjesmama poseban glanc (uostalom Hidalgovu kvalitetu je prepoznao Bob Dylan te ga angažirao na svojim zadnjim pločama).
Zvučna slika je elastična i posebna u isto doba: tako to i je kada bend svira skupa više dekada po svim mogućim prostorima, kada je autorski jak i kad se poznaju u dušu. Prisustvo tri gitarista u grupi sugerira da je samo pitanje trenutka kad će se otisnuti u duuugu solažu, koja će posramiti najveće progresivne bendove po količini nota odsviranih u jedinici vremena, a što se količine emotivnosti i evokativnosti tiče, tu progresivci ionako nikad nisu bili ozbiljnija konkurencija Los Lobosima.
Različitost veseli, pa će Hidalgo u nekim trenucima malo zasvirati harmoniku, klavijaturist će svoj instrument zamijeniti saksofonom, a ritam sekcija će dodati nešto veselih plesnih ritmova. Poseban je doživljaj bio zatvoriti oči i u potpunosti se prepustiti zvuku benda i na taj način osjetiti da je uspjeh Los Lobosa prvenstveno rezultat njihovog rada na muzici, a ne dobrog PR-a.
"Razgovarat ću s njihovim krojačem" rekli su Los Lobosi u 23 sata kada se na scenu uspinjao sastav Los Caballeros u svojim karakterističnim odijelcima. Uslijedilo je desetak minuta meksičkog štiha (Caballerosi su mariachi bend) za publiku, nakon čega je išla daljnja proslava svih američkih muzičkih žanrova u režiji Hidalga i suradnika.
Bio je to jedan od koncerata koji će se pamtiti kao trenuci kada se ujedinila sviračka virtuoznost, komunikacija s publikom, emocionalnost i autorska snaga te se izrazila kao bend Los Lobos.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
