Aktualno
Gospodski rock
9.5.2010. @ 21:40
Zaredali su odlični koncerti u Hrvatskoj. Nije to baš pojava od jučer - već godinama koncertna ponuda kod nas je iz godine u godinu sve bolja i bolja.
Većina toga naravno otpada na Zagreb, koji je postao glavno koncertno središte između Beča i Milana.
Zagreb je tako u dva tjedna pun kao šipak vrhunskih koncerata da će ih biti nemoguće ugurati u raspored (da ne spominjemo novčanik) prosječnog ljubitelja dobre svirke.
Tindersticks / foto: Jelena Topčić
Prvo je ovog petka nastupio Mick Jones iz The Clasha, jednog od najznačajnih rock bendova uopće, s novim vrlo dobrim bendom Carbon/Silicon koji ne živi od nostalgije. Već idući tjedan valjalo bi, već prema ukusu, uhvatiti Los Lobos, Metallicu, Nouvelle Vague, a ni domaće snage ne sjede skrštenih ruku. Let3, Vatra, Cinkuši samo su neki od onih koji se ovih dana uštekavaju u razglase zagrebačkih koncertnih prostora.
Danas The Bambi Molesters udružuju snage s ruskim surf-trash sastavom Messer Chups, a jučer su Kawasaki 3p u Močvari imali svoju feštu, dok se nešto malo drugačije ali također spektakularno na svoj način se prikazivalo u Kinu SC. Tamo su nastupila britanska gospoda iz Tindersticksa, uz domaću damu Ninu Romić.
Nina Romić otvorila je koncertnu večer
Nina je sa svojim triom održala suzdržan i porculanski krhak i lijep nastup koji je poslužio kao savršena predigra za Tinderstickse koji njeguju sličan delikatan glazbeni senzibilitet. Njena akustična i gitara i vilinski glas povezivali su pjesme u nekakav nedefinirani folk okvir, dok su ih zvuci harmonike obujmili toplim plaštom, uz povremene twinpeaksovske crtice na električnoj slide-gitari.
Polusatni nastup tijekom kojeg je Nina prezentirala stvari sa svog prvijenca "Daljine" završen je sa "Zvira voda", zadnjom pjesmom s tog albuma, a Tindersticksi su svoj nastup počeli s naslovnom stvari sa svog posljednjeg albuma "Falling Down a Mountain".
Sakoi i košulje Stuarta Staplesa i društva, light-show koji je bio prigušen misterioznim dimom (u dvorani nisam primijetio ni cigarete ni dim-mašinu, no dim je posvuda bio vrlo gust) i koji je često bio usmjeren bendu u leđa tako da su postajali crne siluete na crvenoj pozadini, te naravno atmosferična, 'filmska' glazba benda učinili su na koncertu jednu posebnu, otmjenu i toplu, meditativnu atmosferu.
Publika je nastup promatrala zavaljena u stolce ogromne kino dvorane, ne ispuštajući gotovo ni zvuka dok je Stuart podsjećao na svoje srodne duše Scotta Walkera i Nicka Drakea. Bend je za to vrijeme svirao sjetnu i odmjerenu, no ipak bogato orkestriranu i slojevitu glazbu. Uistinu se u njihovoj glazbi događa puno više nego se na prvi pogled primijeti - jazzersko bubnjanje puno ritma, po 2-3 istovremene zvečeće gitare, zvonke, bajkovite note na klavijaturama - svirku ponekad samo čvrsto uvjerenje benda u smirenost i melankoliju zadržava da ne eksplodira.
Tindersticks su uz burne ovacije i pljesak dozvani na dva bisa. Na drugom su odsvirali "City Sickness" sa prvog albuma, tijekom koje je dio publike čak i zaplesao, a zatim i "Raindrops" koja je zatvorila ovaj koncert za ljude s istančanim glazbenim ukusom.
Stuart Staples
Nisam dobio njihovu izvrsnu verziju "Kathleen" Townesa Van Zandta, ali Stuart je na kraju promrmljao nekoliko riječi zahvale i poručio 'See You Soon', pa mi se možda uskoro posreći.
A sada dalje, sljedeći koncert već čeka. Raduje da ni recesijske godine ne nanose bitnije posljedice na ponudu koncerata, a unatoč njihovoj brojnosti i plitkoći džepa, ni publike na njima ne manjka. Gušti su ipak gušti...
Fotografije s koncerta objavljene su u foto galeriji.
