Aktualno
Vienna Blues Spring - Blues za cara
3.5.2010. @ 10:15
U proljeće Beč izgleda još ljepše nego inače, a slobodni bi muškarci zasigurno dodali da isto vrijedi i za Bečanke. Pomalo je paradoksalno da se baš tada pedesetak dana bez prestanka tim gradom oru tužne note koje oplakuju sve tegobe ovog svijeta.
Te note jednostavno nazivamo blues, a festival tužnih nota zove se Vienna Blues Spring.
Reigen / foto: Zoran Tučkar
Mjesto radnje je klub Reigen, do kojega se trebalo probiti, jer je smješten kod nekadašnje carske prijestolnice dvorca Schönbrunn i preko puta bečkog zoološkog vrta. Po putu se moglo vidjeti da postoje i drugi klubovi i kafići od kojih je osobito upao u oči onaj koji se zove Cafe Lepa Brena. Teško da je taj klub netko zamijenio s bluesom, no nikad se ne zna.
29. travnja u Reigenu je nastupio Chris Farlowe, zasigurno najpoznatije ime ovog festivala. Ovaj sjajni pjevač se pjesmom "Out of Time" popeo na vrh top-lista singlova u srpnju 1966., baš tada kada je engleska nogometna reprezentacija osvojila zlato na Svjetskom prvenstvu. Od tada je Farloweu s hitovima išlo otprilike kao i engleskoj nogometnoj reprezentaciji: tek sporadičan i premali uspjeh ako se uzmu u obzir iznimni kapaciteti.
Chris Farlowe
Ljeta Gospodnjega 2010. Farlowe navršava 70 godina, u duhu je mladić, ide na turneju s Hamburg Blues Bandom te zadržava svoje šoumenske sposobnosti unatoč krhkom zdravlju. "Bole me leđa, ali glas mi je u redu" potužit će se publici i dodati "Ovo je Krankenhaus (bolnica) turneja, trojica mi u bendu imaju bruh, a ja moram sjediti".
Farlowe ne izgleda kao teški blueser ni kao bijesni rocker, već više kao štićenik doma penzionera, naročito u šarmantnoj košulji na cvjetiće i debelim okvirima za naočale. Kod njega izgled definitivno vara i on je dokaz da je rock'n'roll samo stanje uma.
Unatoč zdravstvenim tegobama Farloweu i bendu energije ne nedostaje: u bržim pjesmama generiraju moć na kojoj im mogu zavidjeti i metalci, Farlowea vokalna snaga i suptilnost još uvijek drži, a Hamburg Blues Band je vrlo dobar prateći bend koji će upotpuniti i pojačati učinak pjevača i dodati nešto svog štiha miješajući blues, funk, rock i psihodeliju.
Posebno se izdvajaju gitarist Clem Clempson i klavijaturist Adrian Askew. Obojica razvijaju zavidan repertoar zvukova i to čine vrlo pametno i nenametljivo, uvijek u funkciji pjesme, a nikada ne sviraju da se pokažu da i to mogu. "Sad sam pohvalio bend, nakon nastupa će me tražiti više novaca", našalit će se Farlowe.
Vrhunci koncerta bile su brže stvari: "Standing On the Shaky Ground", "All Or Nothing" i zimzelena, iz ruku Jaggera i Richardsa napisana "Out Of Time".
Mike Morgan
'A sada nešto sasvim drugačije', kao da je bila misao vodilja programskih koordinatora koji su idući, ujedno i zadnji dan festivala doveli sjajnog bijelog gitarista Mike Morgana i njegov bend. Morgan doista jako voli blues, voli ga toliko da gotovo ništa drugo ne svira nego samo i jedino blues. Psihodelija? Funk? Rock? Kakva hereza, Kyrie Eleison, dvanaest osmina je Mikeova mjera.
Za razliku od Farlowea, koji je rasplesao i zabavio cijeli Reigen, Morgan se odlučio da publika bude sjedeća i za stolovima. Bila je to mudra odluka. Muzika koja se slušala te večeri bila je nešto 'teža', igrala se atmosferom, a gledateljima je nudila da uživaju u delikatnim solažama Morgana i usnog harmonikaša i pjevača Lee McBeea.
McBeeev vokal ponekad previše podsjeća na Joe Pescija (zločesti striček iz filma "Sam u kući" ili psihopat iz kultnog "Dobri momci"). "A sada slijedi pjesma čijih se riječi ne sjećam pa će to otpjevati Mike" našalit će se McBee. Poslije će nadodati: "Mike je napisao mnogo sjajnih pjesama, ali uvijek ih sviramo u onom tonalitetu u kojem ih ja mogu otpjevati".
Mike Morgan & Lee McBee na usnoj harmonici
Najbolji dojam će ostaviti "Twelve Hours From You" koja je polagani decentni erotični blues, uz zavidan doprinos gitare i usne harmonike. Bubnjar i basist se drže pomalo samozatajno, no kod Morgana je vrlo bitno što se ne odsvira, odnosno, važan je minimalizam. Morgan i prijatelji su svirali vrlo dugo, preko dva sata, da bi onda na scenu stupio simpatični čovječuljak koji je objasnio da je Vienna Blues Spring gotov, ali neka ne očajavamo – bit će još događanja.
Svojim epskim trajanjem Vienna Blues Spring se definitivno uvrštava među najznačajnije festivale bluesa i pruža priliku manje razvikanim, ali podjednako sjajnim umjetnicima da dođu do svoje publike u klupskom ambijentu.
