Recenzije

Večer uz velikog Slasha

12.5.2010. @ 08:17 Domagoj 'Domination' Puzak

U muzičkoj povijesti možda postoji nekih 10-ak pravih rock'n'roll faca.

Ok, danas si zbilja svakojaki dozvoljavaju pomisliti da su zvijezde, ali kada si već 20-ak godina prisutan, živio si sex, droge i r'n'r, hodao s porno-zvijezdom, skoro umro od droge, imaš najprepoznatljiviji zaštitni znak velike rudlave grive i cigarete koja se nazire ispod, onda si zbilja smiješ priuštiti solo-album. Ovo je priča o Slashu.

Ova gitaristička ikona prošla je ludnicu zvanu Guns N' Roses, osnovao je svoju grupu Slash's Snakepit, pa složio i supergrupni Velvet Revolver. Nedostajalo je samo jedno, ono što se kuhalo jako dugo - album koji će se zvati jednostavno - "Slash". Prijatelji, legende, suradnici, pop-zvijezde, rock-zvijezde, starci i klinci - svi oni odradili su ono što Slash ne zna - otpjevali su njegove pjesme.

Ovaj album zbilja nije 'gitaristički', nije to tipično glazbeno izdrkavanje nad svojim instrumentom (a ruku na srce, ovaj čovjek si je i to mogao dopustiti), već totalno slušljiva i komercijalna kombinacija rock-pjesama.

Gotovo svi koji su gostovali izazvali su da pjesme zvuče kao muzika njihovih matičnih bendova, ali Slashu tako i tako nije bila ni namjera gnjaviti ikoga sa svojim najvećim strastima. "Ghost" s Ianom Astburyem je zvučna kombinacija, pravi mid-tempo za uvod u album, pa Ozzy na pjesmi totalno ozzyevskog naziva "Crucify The Dead" koja je ipak više simpatična power-laganica s modernim aranžmanima.

Jedno od najvećih iznenađenja je ipak Slashova fasciniranost kako 'Fergie (iz Black Eyed Peas) dobro zvuči u rock-ulogama' pa ju je nagovorio da mu gostuje na "Paradise City" i sličnoj autorskoj "Beautiful Dangerous". Kontroverzna stvar koju će zbog gošće priznati rijetki rock-zaljubljenik ipak nije loša.

Onda na red dolazi vjerojatno najbitniji dio ove 'album-kompilacije' - Miles Kennedy, inače pjevač Creedovog vanbračnog djeteta Alter Bridge. Čovjek je odradio "Back From Cali" (ubačena u doslovno zadnji čas), prosječnu laganicu "Starlight" (za koju je Slash prvo poželio Jack Whitea, ali ovaj mu je rekao 'svirat ću bubnjeve, gitaru, bilo što, ali neću pjevati!') i postao službeni pjevač Slashovog benda, kojem odlično leži i multinamjenska uloga pjevanja pjesama Gunsa.

U predvečerje Soungardenovog povratka, za "Promise" je postojala nada, ali na žalost više je podsjetila na Cornellovu solo-karijeru, dok je "By the Sword" uz pjevača Wolfmothera postala najpuštaniji singl s ovog albuma i jedna od najsimpatičnijih.

Pokazatelji oprečnosti su Adam Levine na ultra-laganici "Gotten" (koja zvuči više kao Maroon 5) i onda prebacivanje na vječnog Lemmya na totalnom 'rokenrolu' "Doctor Alibi". I Grohl je taj koji se nije htio isticati vokalom pa je Slash s njim na bubnjevima ipak odlučio od "Watch This" složiti progresivni rock-instrumental. Kid Rock je jedan od onih koji je dobio totalno 'svoju' pjesmu - američko južnjački pop-rock "Hold On", a najveće iznenađenje tek slijedi.

Dave Mustaine bio je pozvan za jednu istrzavajuće metalnu stvarčicu "Nothing To Say", ali radi istog menadžmenta lakše je bilo dobiti pjevača Avenged Sevenfolda i nastala je jedna speedy stvar totalno atipično premetalna za Slasha.

Zaboravljiva "Saint is a Sinner Too" i "We're All Gonna Die" s Iggy Popom od koje se možda očekivala veća bombastičnost, zatvorile su album. Album koji nije čudo svijeta, album kojim neće biti zadovoljni oni koji očekuju najiskreniji hard-rock album od jedne ovakve rock-ikone.

Slash je ovime sigurno zaradio još pokoji dolar, složio je album koji će se sigurno naći na ljestvicama, vjerojatne ne najboljih, ali definitivno 'must-hear' rock-albuma ove godine. Čovjek dokazuje da zna znanje, da zna posao i da zna kako pokazati širokom slušateljstvu da je itekako još uvijek ovdje.

Albumi